Društvo i ekonomija
13. 05. 2025. 07:17 3
RADNICI POSTAJU ROBOVI Kad odbaciš socijalizam i samoupravljanje?
Centar za politike emancipacije objavio je opsežno istraživanje koje pruža detaljan uvid u uslove rada u tekstilnoj industriji Srbije. Istraživanje je zasnovano na opsežnim, detaljnim intervjuima s radnicima i radnicama iz pet fabrika, a rezultati su jezivi i porazni.
I sve to za 65.000 dinara mesečno (554 evra), u proseku, uključujući i bonuse, prekovremeni i noćni rad. Zapravo, osnovna zarada je manja, obično je to minimalac, a do navedene sume radnice stižu zahvaljujući prekovremenim satima, ali i nečemu što se zove "bonus za prisutnost". To je suma koja se isplaćuje radnici ukoliko nijednom ne izostane s posla, čak ni onda kad je bolesna, piše Al Jazeera.- Zimi sedimo i radimo u jaknama. Žene se prehlade, ne odu na bolovanje da im ne padne performans, dođu da rade pod temperaturom, kašlju, piju lekove same, ne idu kod lekara da ne dobiju bolovanje da ne izgube bonus za prisutnost - kaže jedna radnica.
Nije lako otići na bolovanje ni kad si lošeg zdravstvenog stanja. Jedna ispitanica kaže da je lekar u lokalnoj ambulanti u njenom selu odbio da joj otvori bolovanje "jer ih zovu iz fabrike i proveravaju, ispituju ih zašto toliko često otvaraju bolovanja zaposlenima".Ako radnica, ipak, uspe da ode na bolovanje, po povratku u fabriku čeka je nova tortura. Pozivaju je na razgovor s menadžmentom u kojem moraju da se pravdaju što su bile bolesne i da slušaju pretnje kako to ne sme da im se ponovi. Radnice nemaju mira ni dok su na bolovanju, jer menadžeri imaju običaj da im banu na vrata - kako bi ih proverili.Povrede na radu su uobičajena pojava, usled umora i iscrpljenosti, kao i prevelikog pritiska da se postignu previsoke, nerealne norme. Radnice redovno padaju u nesvest od premora, visokih temperatura i nedostatka ventilacije. Uobičajene su i mučnine, povraćanje, glavobolje (od vrućine i zagušljivosti), bol u leđima i oticanje nogu (od predugog stajanja koje traje satima), prošiveni prsti ili posekotine makazama, što se dešava usled premora. U jednoj od ovih fabrika bilo je i smrtnih ishoda zbog povrede na radu. I nikom ništa.
Istraživanje Centra za politiku emancipacije zaista podseća na neka vremena za koja smo mislili da su zauvek minula, pogotovo na tekstove Dimitrija Tucovića o tekstilnoj industriji u Leskovcu, objavljivanim u Radničkim novinama 1914. godine. U to vreme položaj radnika bio je još gori, ali sličnosti su više nego očigledne.
Komentari 3
ostavi komentar