Kada se u obzir uzmu cene turističkih aranžmana tokom letnje sezone i plate u našoj državi, jasno je da mnogi građani na more mogu da odu jedino ako podignu kredit za letovanje. Da nam o poređenju sa velikom životinjom, koja vodi poreklo od pozamašne mačketine ne govori neprestano veliki vladar, gotovo da niko ne bi primetio u šta smo se pretvorili. U malo i zanemoćalo mače.
Slabosti se sakrivaju ispod plašta samohvale. Samoljubivi Aleksandar Vučić, koji slabo kontroliše bes kada drugi kritikuju njega, a bez kočnica kada s visine vlasti napada druge, nezaustavljiv je u davanju komplimenata samom sebi. Naprednjačka većina u svom decenijskom mandatu sirotinju zamajava stalnim optužbama na račun "prethodnog režima" za sve moguće što je sadržano u svemu postojećem.
Ranka Savić iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata kaže da utvrđivanje minimalne zarade više nema nikakvu funkciju, da mnogi ljudi rade više poslova samo da bi mogli da prežive, a da osim Srbije nijedna evropska zemlja prosečnu potrošačku korpu ne razdvaja od minimalne. Teško je poverovati da je predsednik Srbije običan čovek. On ne zna šta znači strah od poštanskog sandučeta jer će se tu uvek naći novi računi. Ali, mi znamo da ovaj režim ne haje za stvarni život. Njemu je stalo samo do slike.
Minimalna zarada u Srbiji iznosi oko 47.000 dinara. A iznos minimalne potrošačke korpe je, prema poslednjim podacima iz marta, oko 53.000 dinara. Dakle, i statistika pokazuje da minimalac u Srbiji ne prati cenu osnovnih mesečnih troškova. Kada se radi o prosečnoj potrošačkoj korpi, ona iznosi oko 102.000 dinara. Podaci govore da negde oko 40 odsto ovog novca odlazi samo na hranu. Dakle, ništa od odmora.
Prema publikaciji Republičkog zavoda za statistiku, Siromaštvo i nejednakost za 2021. godinu, poslednju objavljenu, 43,6 odsto građana živi u domaćinstvima koja ne mogu da priušte nedelju dana odmora van kuće. S obzirom na to da po popisu u Srbiji živi 6,6 miliona ljudi, to znači da oko 2,9 miliona ne može ne samo da ode na more nedelju dana, nego ni na odmor u Srbiji.
Ali, koliko biste bolje mogli da živite, da nisu na vlasti ljudi, koje očigledno nije briga da li vam je dete gladno i da li ćete imati za popravku bojlera? Ličnosti koje ne znaju ništa, postale su mera uspona i uspeha. To je poželjni tigar u Srbiji. Svakome ko ima, daće se i preteći će; a od onoga koji nema, uzeće se i ono što ima. Oni koji brinu o ishrani predsednika Vučića (Vlada Srbije, kuvari ), naveli su da on voli naša tradicionalna jela, sarmu, punjenu papriku i roštilj, od kojeg najviše leskovačke uštipke. Tvrde, vrlo je jednostavan kada je reč o hrani. I narod. Ne mora ništa da jede, jednostavno. On i ne ide na odmor, a kredite redovmo uzima u naše ime.
- U ovoj zemlji više nema primarnog siromaštva - izjavila je svojevremeno Margaret Tačer 1978. godine, pet meseci pre nego što je postala britanska premijerka.
"Ima siromaštva uzrokovanog neznanjem da se upravlja kućnim budžetom, ljudi ne znaju kako da troše svoju zaradu", ali takvo siromaštvo nije proizvod socijalne politike već "defekta ličnosti". Taj "defekt" se sada prikazuje u Srbiji. Kao što reče predsednik Vučić, "ima se para za letovanja i putovanja više nego ikad".Sada, SNS daje svojim ekspertima da odlučuje ko će dobiti novac za hleb i jogurt? Oni su narod odučili od toga da su to prava koja nam pripadaju, ona su postala pitanja milostinje, nečega što će neko dati kada ima.
Režim nas poziva da odživimo svoje kao bivši ljudi, bez civilizacijskih potreba, zadovoljni skromnim biološkim opstankom. Imate zalogaj, kakav je takav je, dali smo vam da jedete, a vi biste da čitate knjige, idete u pozorište. Želite da se lečite kao ljudi, u bolnicama koje ne liče na štale, da radnici ne budu robovi, e, poručuje Aleksandar Vučić, tražite previše sada kada nam je krenulo.
Komentari 11
ostavi komentar