Život
14. 10. 2020. 11:05 0
Kad život stane u jednu kutiju
Pitam jednog izbeglicu čega mu je žao, a on mi kaže da najviše žali za jednom kutijom cipela u kojoj su ostale sve njegove fotografije, slike roditelja i prijatelja. "Znam dobro, sve ću opet stvoriti, i kuću, i imanje, i nameštaj. Samo više nikada neću biti mlad da se ponovo slikam", kaže se u Fejsbuk statusu stranice "Momo Kapor"
Koliko je samo iskrene tuge za zauvek izgubljenim uspomenama, svih onih koji su bili prinuđeni da napuste svoj rodni dom, otisnu se u nepoznato i započnu novi život ispočetka, oslikava upravo ova rečenica.
Čoveku možete oduzeti sve, ali ako mu ukradete uspomene, kao da ste ga obesčovečili.
Fotografije su najčvršća veza sa našom prošlošću, mladošću, ljudima koji nisu više sa nama.
Ako se ta veza prekine i pokida, osećamo se kao ljudi bez korena.
Zato je ta žal i bol jedna od najikrenijih osećanja koja nas mogu zadesiti...
Komentari 0
ostavi komentar