Gotovo svakoga dana svedoci smo najava upozorenja na intenzivne oluje koje nam slede, nakon kojih nastaju štete velikih razmera. Dakle, jedno je jasno, jake kiše su rezultat klimatskih promena. Grad kao elementarna nepogoda poslednjih godina u Srbiji nanosi štetu veću od 40 miliona evra godišnje. Uzrok ovoga nije samo učestala pojava elementarnih nepogoda, već sve veće urušavanje sistema protivgradne zaštite, ali i očigledan nemar vlasti.Po ko zna koji put uništeni su plastenici, a brojne ratarske kulture pretrpele su stopostonu štetu. I šteta na vozilima i kućama je ogromna. Dok državni vrh, posebno predsednik Aleksandar Vučić, ne propusti priliku da u svojim, gotovo svakodnevnim javnim nastupima, istakne nabavku oružja, municije, oklopnih vozila i vojnih aviona, nikada do sada nije pomenuo sistem odbrane od elementarnih nepogoda.
Prošle godine vlast se pohvalila da je za protivgradnu odbranu zaduženo 13 Radarskih centara Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ) i mreža od 1.250 lansirnih stanica. Automatskim sistemom protivgradne odbrane, koji isključuje protivgradne strelce, već se rakete lansiraju automatski komandom iz Radarskog centra, obuhvaćena su područja zapadne Srbije, Fruške Gore i Bukulje. Ništa od toga, grad je odneo pobedu.
Srbija je jedina zemlja u svetu čija se protivgradna odbrana u potpunosti finansira iz budžeta i sprovodi pod "komandom" države, a efikasnost postojećeg sistema protivgradne zaštite, imajući u vidu dešavanja na terenu, procenjuje se na između 10 i 20 odsto. Jedini sistem koji se u našoj zemlji koristi za odbranu od grada jesu protivgradne rakete i sistem radarskih stanica za meteorološko osmatranje, a kako stručnjaci ukazuju, metodologija zasejavanja oblaka nije značajnije menjana više od 40 godina. Uprkos tome, država praktično preuzima na sebe odgovornost za sprovođenje eksperimenta i pokušava da zaštiti poljoprivrednu proizvodnju. Ali, odgovornosti očigledno nema.
Obećanja da će država zaštiti poljoprivrednike je još jedna loša strana u radu nadležnog ministarstva, kojim sad predsedava, ničim kompetentan Aleksandar Martinović. Naime, poljoprivrednici u Srbiji, za razliku od svojih evropskih kolega, zbog toga što misle da su stvarno zaštićeni, ne osiguravaju svoje poljoprivredne proizvode, ni svoja imanja od šteta koje nastaju od grada.
U Srbiji je metodologija zasejavanja (oblaka) preuzeta još od bivšeg Sovjetskog Saveza i do sada se značajno nije promenila. Nažalost, u ovom trenutku je raketa osnovni nosilac reagensa samo u Srbiji, Bugarskoj i Republici Srpskoj. U ostalim zemljama u borbi protiv grada koriste se avioni, zemaljski agregati zasnovani na turbo-mlaznom motoru i protivgradne mreže. Inače, u Srbiji nikada u sezoni nije ispaljeno više od 20 hiljada raketa. Cena im je između 270 i 300 evra.U Srbiji je nezvanično locirano oko 1.800 stanica, ali radi tek nešto više od 1.000. Ovakav sistem odbrane može da ispali maksimum 50 odsto raketa koje poseduje. Poslednje istraživanje efikasnosti protivgradne zaštite u Srbiji rađeno je pod okriljem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), a jedna od preporuka uključenih eksperata takođe je transformacija sadašnjeg u nov sistem protivgradne odbrane. Do tada će srpski paori gledati u nebo koje čuva remontirani Mig-29.
Komentari 11
ostavi komentar