Društvo i ekonomija
09. 08. 2023. 21:12 28
PLAN RAZVOJA Roboti, vozila bez vozača i Srbija bez naroda
Vlast je do sada bila blagonaklona prema narodu. Dala mu je skoro 12 godina za promenu mentaliteta. Sasvim dovoljno vremena da se jedan narod promeni, ne i vlast. Naravno, vlast je mogla da bude mnogo rigoroznija prema narodu, pa da mu odredi znatno kraći rok. Doduše, i znatno dostižnije ciljeve od promene mentaliteta. Režimu nije potreban polovan narod u trenucima kad stižu vozila bez šofera.
Spektakularne ideje su neraskidivi deo ove vlasti. Teško onome ko se ne divi čudesnom svetu Aleksandra Vučića. Beograd na vodi njegov je epicentar. U njemu je Kula Beograd koja služi za novogodišnje, skupe vatromete kojima predsednik manifestuje svoju superiornost. Svojedobno je najavio proizvodnju letećih automobila u Srbiji. Pripovedao je i o robotima koji će umesto radnika dostavljati elitnim stanarima Beograda na vodi šta im treba, a ispred će ih čekati parkirani automobili bez vozača. Sada tu priču dopunjuje predsednica Vlade.
Premijerka Srbije Ana Brnabić se u obraćanju javnosti u Palati Srbija osvrnula i na EXPO 2027, navodeći da su pripreme za ovu specijalizovanu izložbu u toku. Ona je navela da će na toj izložbi Srbiju predstaviti kao zemlju inovacija i tehnologija.
- Imamo pet fokusa. Fokus je na autonomnoj vožnji, to jest na vozilima bez vozača. Izdali smo prvu dozvolu pre mesec dana i među prvih pet smo zemalja koje su to uradile. Planiramo da do Expa sva vozila budu električna vozila bez vozača, u okviru samog EXPA - rekla je premijerka Srbije, u poslednje vreme glavni ceremonijal majstor zabudaličivanja javnosti.
U međuvremenu, gradski saobraćaj se vraća u devedesete, bez rezervnih delova, sa vozačima iz Bangladeša i Šri Lanke. Bolnice su pretvorene u rugla i legla infekcija, bolesne sve manje ima ko da leči, izumiru zajedno sa zdravstvom. Vlast je do sada bila blagonaklona prema narodu. Dala mu je skoro 12 godina za promenu mentaliteta. Sasvim dovoljno vremena da se jedan narod promeni, ne i vlast. Naravno, vlast je mogla da bude mnogo rigoroznija prema narodu pa da mu odredi znatno kraći rok. Doduše, i znatno dostižnije ciljeve od promene mentaliteta. Režimu nije potreban polovan narod u trenucima kad stižu vozila bez šofera.
Danas je Srbija naseljena ogromnom armijom nikada zaposlenih, mladih, površno ili nikako obrazovanih. Tu su i ogorčeni i svakodnevno bombardovani porukama na televiziji, radiju, prodavnicama, autobusima, po ulicama. Poruke se odnose na sve što nikada ne mogu da sebi priušte. O sreći ne vredi trošiti reči. Sve je tu, nadomak ruke, ponuđeno, agresivno gurano pod nos, proglašeno jedino vrednim u ljudskom životu, a nedostižno.
A, eto, od naroda se ništa nije tražilo, ništa ne očekuje, osim, naravno, da se stalno zahvaljuje. I da nastupa sa šarmantnom mešavinom straha i zanosa, u susret sledećem trenutku, mada potpuno nesvesan šta bi to moglo da bude. Zahvaljujući režimu, država postaje istorijska priča o roku trajanja nečega što inače nema prava da traje nimalo.
Komentari 28
ostavi komentar