Društvo i ekonomija
04. 05. 2020. 17:58 0
Nenad Kulačin: Vučiću trebaju neprijatelji, na red došli novinari
Kako su nezavisni mediji i novinari u Srbiji postali pretnja broj jedan režimu, zbog čega je narod pritisnut rigoroznim merama zabrane kretanja, ali i kako su se Šapčani osetili kada su ostali sami u borbi sa virusom Covid-19, za Direktno.rs govorio je novinar i voditelj Nenad Kulačin.
Budući da razgovor vodimo pred najduži policijski čas, kako gledate na zatvaranje građana, a na korak smo do "pobede"?
- Neshvatljivo mi je da u danima, kada nam Vlada dozvoljava da idemo u teretane na zatvorenom, blokira nas da ne smemo da izađemo napolje. Moj celokupan utisak je da, za razliku od vlasti u Srbiji, narod koji živi u ovoj zemlji - nije najgori u Evropi. Jedini smo proglašeni nedisciplinovanima i jedinima nam je zabranjeno kretanje. Kada saberemo sve zabrane koje imamo, slobodni smo pet dana po 12 sati. To je 60 sati sedmično. Druge države se mnogo uspešnije bore bez ovih rigoroznih mera - počinje za Direktno.rs Nenad Kulačin.
Epizodu "Dobar, loš, zao" od 1. maja, u kojoj je gost profesor doktor Zoran Radovanović možete pogledati na linku ispod.
Zbog čega mislite da je došlo do ovakvih mera?
- Verujem da je u pitanju (ne)sposobnost našeg zdravstvenog sistema da se suoči sa ovom epidemijom. Verovatno je neko na vreme rekao Vučiću da mi nismo sposobni da se borimo na način na koji to rade normalne, civilizovane zemlje. Upravo je to razlog što smo pod ovakvim merama. Kada god su nas državnici kritikovali zbog nediscipline, govorili su da se 95 odsto ljudi pridržava mera. I sada ispada da smo mi taoci režima zbog pet odsto ljudi. Kada pogledamo ko čini većinu od tih pet odsto, koji se ne pridržavaju, nije teško zaključiti šta se dešava. Ne priznajem da smo mi najlošiji narod, već imamo najnesposobniju vlast u Evropi, koja nije bila sposobna da primeni ni jednu jedinu meru. Kažnjavala je običan svet i poljoprivrednike, dok je Đanija i Severinu puštala sa minimalnim kaznama.
Zar u "zlatnom dobu" da imamo katastrofalan zdravstveni sistem?
- To je moja pretpostavka. Verovatno nismo imali dovoljno kreveta, opreme, što se i pokazalo. Nemamo dovoljno ni ljudi koji mogu da se bore, jer je mnogo zdravstvenih radnika otišlo u inostranstvo. Pretpostavljam da su morali da uvedu najrigoroznije mere jer nisu smeli da dopuste da bolnice budu pune. Ne znam kako naše komšije, koje su bliže Italiji, nisu doživele italijanski i španski scenario, a nama se njime pretilo kada smo imali 100 pozitivnih dnevno. Sada je taj broj između 250 i 300 dnevno. Svako ko je bio u bolnici zna kakav nam je zdravstveni sistem i da, izuzev tih ljudi koji rade, mi ništa nemamo.
Kako smo od "italijanskog scenarija" došli do proglašavanja "pobede"?
- To je apsurdna situacija. Sada ti stručnjaci nas ubeđuju kako život mora da se nastavi dalje. Mi izlazimo iz dugačkog kućnog pritvora i moramo da hitamo u radnje i prodavnice, pa da se sprememo za novi karantin. I niko neće da prizna da u tim prodavnicama, redovima i gužvi vreba veća opasnost nego u tome što ćemo da izađemo na obalu reka, da se čuvamo, prošetamo. To meni nikako nije jasno. Stojimo u redovima, dahćemo za vrat jedni drugima, da bismo ponovo bili tri i po dana zatvoreni.
U emisiji "Dobar, loš, zao" često Vam gostuju političari. Da li je ova epidemija uticala na političku scenu u Srbiji?
- Svaki mogući trenutak, svaku moguću sekundu ove epidemije Aleksandar Vučić i njegov aparat su iskoristili da deluju politički preventivno, a sada već i aktivno kampanjski. Mi smo imali svakakve situacije za vreme njegove vladavine, a ova je nova, gde smo mi novinari postali najveći neprijatelji ove države, i to tako što nas prozivaju predstavnici propagandnog sistema ove vlasti, kako na konferencijama, tako i u informativnim programima. To jasno govori da je sve politika. U situaciji kada nam broj umrlih varira između pet i deset dnevno i tu nije kraj, mi govorimo o izborima. Sada možemo da održimo sednicu Skupštine, možemo da prisustvujemo političkim bahanalijama Vučića, sa nošenjem opreme i izmišljanjem okruglih jubileja, na kojima on mora da se pojavi da kaže koju mudru reč srpskom narodu. To je čista politika.
Šta je sa opozicijom u doba korone?
- Ono što je najbezobzirnije u ovoj priči je činjenica da ja nisam čuo nijednog opozicionog političara u Srbiji da je rekao bilo šta od onoga što im se spočitava - da navijaju za koronu, da im je korona jedini način da sruše Vučića, da žele da što više ljudi umre od korone... Ja to nigde nisam ni čuo, ni video. Čuo sam razne komentare anonimnih ljudi na društvenim mrežama, ali ti ljudi nisu na čelu opozicije. Očekujem da sve ovo što smo mi imali do sada bude generalna proba što će se dešavati u Srbiji posle izbora kada Vučić bude imao stoprocentnu vlast u parlamentu.
Pomenuli ste medije... Kako smo došli do toga da su nezavisni mediji i novinari neprijatelji broj jedan režimu?
- Ovom režimu su uvek potrebni neprijatelji da bi mogao da opstane, jer ne može da funkcioniše u normalnoj situaciji. Prvi neprijatelji u epidemiji su im bili ljudi stariji od 65 godina. Njima je valjalo zabraniti izlazak na ulicu da ne bismo dobili italijanski scenario. Sada kada imamo 250-300 pozitivnih dnevno, mi smo im, hvala Bogu, omogućili izlazak da prošetaju. Mnoge stvari tu nisu jasne, zašto im nije do sada bilo omogućeno. Drugi neprijatelj su bili naši ljudi koji žive u inostranstvu. I neka Aleksandar Vučić nikoga ne laže da je u ovu zemlju ušlo 400.000 gastarbajtera. On je tu računao i ljude koji su iz Mačve prelazili granicu sa Republikom Srpskom da bi u Bijeljini sipali gorivo 50 dinara jeftinije. Ja bih najviše voleo da ti ljudi ostanu u zemlji i učestvuju u pobuni koja mora da usledi posle vanrednog stanja. Da mu na taj način pokažu da su pravi neprijatelji, ali ne zemlje, nego režima. Nakon njih na red su došli kućni ljubimci i njihovi vlasnici kao novi neprijatelji, pa se oko toga dizala galama, pošto im nije dato da prošetaju napolju. Na kraju, na red su došli novinari. Novinari su ti koji dolaze na konferencije i postavljaju pitanja koja se Aleksandru Vučiću očigledno nisu svidela. I tek će neka pitanja biti postavljana i tek će onda novinari postati neprijatelji.
- Vidimo kako se jadno i bedno ovaj režim obračunava sa ljudima koji se, možete misliti, drznu da postave neko sasvim logično pitanje. Ovo što se dešava sa Žaklinom Tatalović na N1 i što radi jedan od dvojice glasnogovornika ovog režima, kojem ne želim da spomenem ime, to čak nije ni ispod pojasa. To je bljuvotina najgore vrste u kojoj režim Aleksandra Vučića uživa do orgazma. Oni se naslađuju time što taj čovek na taj način vređa svakoga ko se usudi da postavi bilo koje pitanje koje je normalno i ispravno.Gradu Šapcu država nije izašla u susret po pitanju pomoći oko izgradnje privremene bolnice. Kako ste se Vi osetili kada ste to čuli?
- Verovatno je trebalo da se osetim jadno i bedno, ali ne, ja sam bio ponosan. Ponosan sam što Šabac nije dobio pomoć od najpoznatijeg srpskog dezertera Aleksandra Vulina. Grad Šabac, kada je Beograd krenuo da razmišlja o Sajmu, počeo je sa razišljanjem o bolnici u koju građane Šapca mogu da smeste, ako se desi loš scenario. Koliko ja znam, u tom štabu za vanredne situacije Šapca, sedi direktor Zavoda za javno zdravlje Grada Šapca koji je član SNS-a, direktor bolnice, kadar SNS-a, i oni su bili tu kada je doneta odluka da se škola jedna osposobi za to. Bez obzira na sve probleme koje smo imali u komunikaciji, ovaj štab na čijem se čelu nalazi gradonačelnik Šapca funkcioniše odlično. Šabac je od prvog dana imao maske i rukavice. Kada sam došao na posao, čekao me komplet. Imali smo dezo barijere na ulasku u svaku firmu. Šabac je prvi dezinfikovao ceo grad hipohloritom, pre nego što je i Beograd znao za to. Pijace su radile u Šapcu, jer nema logike da zatvoriš pijacu na otvorenom, koja može da se organizuje sa ulaskom na jedan ulaz, a izlazak na drugi izlaz, a pritom rade prodavnice gde uđe deset ljudi u zatvoreno. Grad Šabac je poklonio bolnici i Domu zdravlja 500 vizira. To je podeljeno bez pompe i slikanja. Kada pogledamo situaciju u kojoj se Šabac našao, grad od 110.000 stanovnika, na kraju ima oko 60 pozitivnih Covid-19 virusom.
Znači li to da je Šabac "van Srbije" samo zato što na njegovom čelu nije član SNS-a?
- Ta odvratna politika Beograda prema nekome ko nije njihov me, kao rođenog Beograđanina, vređa i ponižava. Kada je Vučić došao na otvaranje fabrike "Jazaki", nije hteo da se rukuje sa gradonačelnikom Šapca. Zorana Mihajlović i ministri dođu na desetine puta u Šabac, ali niko od njih ne dođe da pokuša da reši lokalne probleme u razgovoru sa gradonačelnikom. Kada sve to sabereš i oduzmeš, Šabac nije imao nikakvu šansu za bilo kakvu vrstu pomoći od države. Na svu sreću, Šabac je pokazao da može sam i u ovim uslovima da funkcioniše. Svi nose maske i rukavice. Ne znam koliko to stvarno štiti, ali mi maltene nismo poslednjih dana imali pozitivne na Covid-19. Ostavljeni smo da se borimo sami i uspeli smo da se sačuvamo u teškim trenucima. Vidimo kako prolaze razni gradovi na čijem su čelu razni mediokriteti iz SNS-a.
Rekoste da je vlast u otvorenoj kampanji za izbore. Šta "tamo" očekujete?
- Vlast juriša na izbore i nek im je sa srećom. Očekujem veliku neizvesnost, jer Vučić će imati težak posao, da l' će uspeti da namakne 60 il 80 odsto na svoj konto. Normalni deo opozicije bojkotuje izbore. Svakako, u sto odsto parlamenta, biće jedna lista koja će se zvati - poljubimo u zadnjicu Aleksandra Vučića. Ne delim nikome lekcije, mi u Šapcu imamo situaciju koju mora cela Srbija da ispoštuje. Ne sme da se ni na koji način otpomogne zalaganje građana da u Šapcu, gde nije SNS na vlasti, tako ostane i posle izbora. Eto, ja molim i političare i građane, da nas puste da se sami izborimo sa ovim, kao što smo se sami borili sa koronom. Mi snosimo sav rizik. Nemojte da stajete Šapčanima dodatno na muku.
Građani su počeli da izlaze na prozore, da nezadovoljstvo pokazuju pištaljkama, udaranjem u šerpe, zvižducima. Kako na to gledate?
- Dobro je da su građani Srbije konačno počeli da pobeđuju strah, i da su izlaskom na terase stavili do znanja da su živi i slobodni. Sledeći potez i korak mora da bude mnogo hrabriji i mnogo masovniji.
Za kraj?
- Hoću da poručim direktno Aleksandru Vučiću, kako god to prepotentno zvučalo... Podsetiću ga na reči njegovog političkog oca, saborca Tomislava Nikolića. Ako neko vidi Aleksandra Vučića u narednom periodu, neka mu slobodno kaže da je Slobodan Milošević, pre nego što je izgubio izbore, proglasio vanredno stanje u zemlji - zaključio je Kulačin za Direktno.rs.
Komentari 0
ostavi komentar