Kultura
23. 06. 2025. 22:41 0
Kejt Blanšet priznala da nekada žali što je glumica: "To ume da boli"
Gluma u filmu i pozorištu zahteva potpuno različit pristup, energiju i emotivni angažman. Dok pojedini glumci ostaju verni samo jednom mediju, ima i onih koji se s lakoćom kreću između scene i kamere. Među njima je i Kejt Blanšet – višestruko nagrađivana glumica, poznata po impresivnoj filmskoj karijeri, ali i duboko ukorenjenom pozorišnom radu.
U nedavnom intervjuu povodom filma Glasine (Rumours), Blanšet je govorila o tome zbog čega joj filmski rad ume da bude izazovan – ne zbog tehničkih uslova snimanja, već zbog ličnog odnosa prema likovima koje tumači.
"To je jako čudno"
Glumica je rekla da tek na kraju snimanja razume lik – a onda mora da ga pusti.
"To je čudna stvar kod filma," rekla je Kejt Blanšet. "Na poslednji dan snimanja, često mi bude žao. Tada konačno imam utisak da zaista poznajem lik, da je postao stvaran. A onda – gotovo. Moram da ga pustim."
Za razliku od pozorišta, gde se lik razvija i raste pred publikom iz večeri u veče, film ne dozvoljava takvu vrstu evolucije.
"U pozorištu svake noći imate novu šansu. Možete da ispravite ono što sinoć nije funkcionisalo, da probate drugačiju nijansu, da istražujete. U filmu, kada kamera stane – to je kraj. Nema popravke. I tu se javlja osećaj praznine."
Čak i kada igra uloge koje joj nisu sasvim bliske – poput zle maćehe u Pepeljugi – Blanšet priznaje da razvija posebnu vezu sa svakim likom.
"I takve uloge mogu da donesu veliko zadovoljstvo. Ali onda ih morate pustiti. To je kao da neko odnese deo nečega što ste dugo gradili."
Film kao zajednica – sa dozom gubitka
Glumica ističe i lepu stranu filmskog seta – osećaj zajedništva koji nastaje među ekipom.
"Najlepša stvar kod filma je taj timski duh. Svi ste tu da ispričate istu priču. To postaje mala zajednica."
Međutim, dok se u pozorištu odnosi grade kroz mesece rada i kroz živ kontakt sa publikom, filmsko snimanje često traje kratko, odvija se na različitim lokacijama, a lik koji igrate dobije punu dubinu – tek kad ga je već vreme pustiti.
Blanšet priznaje da ne postoji "bolja" gluma – ni film ni pozorište nisu superiorni jedno u odnosu na drugo – ali da joj pozorište daje veću emocionalnu slobodu.
"Na sceni živite sa likom. U filmu ga uhvatite – i pustite. A to zna da boli."
Na kraju, dodaje, ljubav prema glumi nadilazi sve razlike.
"I film i pozorište vam omogućavaju da istražujete ljudsku prirodu. I to je ono što me uvek iznova vraća."
Komentari 0
ostavi komentar