Kolumne

Dragan Mijailović

11. 09. 2021. 07:00 8

Otmica demokratije i izdaja intelektualaca

Srbiji je demokratija ukradena. Mi kao građani vršimo demokratiju samo kroz izborni proces. A šta je sa tim periodom od jednih do drugih izbora.

Dakle, demokratija nije politički sistem, ona u biti predstavlja politički sistem, ali ona je stil života, način života. Šta će nam politički sistem u kojem možda nemamo izbornu prevaru a pritom ti koji biraju ljude na javne funkcije, maltretiraju vlastitu decu, tuku ženu, bacaju smeće u dvorište komšije. Istinska, prava demokratija je - država kao demokratska država, društvo kao demokratsko društvo i demokratski odnosi između države i društva. Nedovoljno je da samo imamo demokratske institucije, već te institucije moraju demokratski da se ponašaju i funkcionišu.

Šta će nam sudovi ako nisu nezavisni, šta će nam predsednik ako izlazi iz ustavnih ovlašćenja, šta će nam parlament koji podseća na papagajsku skupštinu ili Monti Pajtona, šta će nam građanin koji zamenjuje politički suverenitet potrošačkim suverenitetom. Današnja vladajuća politička klasa nam je otela demokratiju. Oni su vlasnici svega, ne samo vlasnici naših života nego i naših snova. Nama je demokratija data na kašičicu, dakle sve te navodne slobode koje postoje kroz demokratiju, one postoje u onoj meri u kojoj ne ugrožavaju opstanak sistema.Taman toliko smo slobodni da to uživanje našihsloboda nikada ne ugrozi sistem. Priručnik fantastične zoologije Borhesa. Autetični dinosaurusi, Aleksandra Vučića, Čedu Jovanovića, Šešelja, Nenada Čanka, Dačića... i sličnih. To su ljudi koji uspešno opstaju, bilo kao uspešni biznismeni, bilo kao komentatori sveznadari, jedan dan komentarišu Srebrenicu, sutradan komentarišu uticaj poluprečnika genitalija vinske mušice u procesu vrenja, dakle, sve znaju, stalno su tu prisutni, imaju sledbenike, imaju strateške i ideološke neprijatelje, ali su tu.

Sindrom otete demokratije u stvari otuđuje demokratiju od osnovnog nosioca demokratije a to je građanin. I to se radi svesno uz pomoć medija i obrazovanja. Mi nemamo zdrave političare na vlasti, oni su bolesni, to su uglavnom bolesni umovi, neka to zvuči kao uvreda, kako god hoćete. To su ljudi koji su zaljubljeni u vlast.

Kako objasniti da dobijaju stotine hiljada, milion glasova? Porobljen um, proizvodnja kolektivnih strahova... to je linija manjeg otpora, to je neznanje, to je strah. Zamislite u zemlji sa sedam miliona stanovnika vodeća partija ima 700.000 članova! CDU u Nemačkoj koja ima osamdeset miliona stanovnika, vodeća partija sa neverovatno dugom tradicijom ima jedva 400.000 članova. Na sedam miliona, 700.000, svaki deseti stanovnik je član SNS-a. Naravno da u Srbiji ima mnogo ljudi koji zdravo misle i koji sve to vide, i koji čekaju pogodan trenutak da se organizuju. Ali ne možete u sedmomilionskoj populaciji organizovati protest ispred Narodne skupštine gde dođe nekoliko hiljada ljudi a da pritom svaki četvrti bude policajac u civilu ili plaćeni batinaš, obrijani, istetovirani, sa Zvezdinog severa ili Partizanovog juga, onda vam to rasture za čas.

Mi kao ljudska bića imamo mogućnost da prevazilazimo formalne okolnosti u kojima smo nastali. Dakle, ta vera da danas može biti bolje nego juče, i da sutra može da bude bolje nego danas, to je činjenica. Mi smo tragično konačna bića, ali tu ima jedna dobra vest, niko neće živeti naše živote umesto nas. Mi danas imamo eksploataciju bez eksploatatora, kolonizaciju bez konolizatora, imamo kontrolu bez zatvorskog čuvara.

Ovde se ljudi plaše čipovanja! Pa kakvog sumanutog čipovanja, mi smo čipovani svakog momenta kada ne koristimo vlastiti mozak. Podeli i vladaj, fragmentacija i atomizacija kroz politiku identiteta... siromašni, bogati, komunjare, ljotićevci, Zvezda, Partizan, Karleuša, Ceca, Srbi oni, Srbi ovi.

Da li je moguće postići kritičnu masu?... da dođe do onoga što se svaka vlast do sada trudila da se ne desi, spoj studenata, seljaka, radnika, intelektualaca. Za to je potrebna kriza! Ali krizu već dugo imamo i to duboku. Kako kad studenti samo brinu o indeksima i bodovima, seljaci samo brinu da li će dobro roditi šljiva Ranka i da li će se ispeći dobro rakija i očuvati loza, nezaposleni traže posao, zaposleni se plaše da ga ne izgube, domaćice se žale na muževe koji ne dolaze kući jer su stalno na nekim stadionima...!

A intelektualci, od kojih se očekuje da prvi podignu glas i da se organizuju? Kako to da svi ne vidimo šta nam se radi? Da se vratim... da student shvati da postoji nešto zajedničko sa seljakom, da seljak shvati da ima nešto zajedničko sa radnikom, da radnik sa poslom shvati da ima nešto zajedničko sa onim koji nema posao, da i muškarci i žene, mladi i stari mogu da budu politička snaga, da i ateisti i vernici mogu da imaju isti interes na području politike, i kada shvatimo da iza svih tih bratija stoji interes a ne zdravi razum.

I to nije pitanje samo za društvenjake, već mnogo više za prirodnjake, jer to je pitanje entropije. Da ne dođemo u situaciju da nam se menjaju vlade a sistem ostaje isti. Da izgubimo veru da kada smenimo ovu vlast, da će nam svanuti. U Srbiji danas nemamo vlast političke partije ili političkih partija, one su poluanonimna društva varijabilnog kapitala, praktično funkcionišu kao firma. Nije slučajno da je predsednik jednom rekao da ne možemo ništa da kažemo nemačkom ambasadoru, to je najveći investitor u Srbiji. Jer ako mu kažemo da olabavi malo, tada će nemačke firme uništiti neke potencijalne projekte i to će biti na uštrb naših građana.

Znači, savijaj kičmu, pa se penji na one praktikable tamo kod Makrona u poslednjem redu, samo što mu plafon nije pao na glavu, a dole su Merkelova, Tači ili ne znam ko, a to je obeležavanje godišnjice Velikog rata u kojem smo mi, srpski narod i država Srbija odigrali jednu od najvažnijih i glavnih uloga. Sve dok nemamo suverenitet, sve dok nemamo predsednika koji će biti predsednik svih građana ove zemlje, koji će štititi interesa svih građana, sve dok budemo deljeni, biće nam ovako kako je.

Postavljeni smo, samo naizgled, u poziciju da imamo samo dva izbora – slobodu bez blagostanja ili blagostanje bez slobode, kako implicitno poručuje sadašnja vlast. Ne postoji blagostanje bez slobode i obrnuto. Blagostanje nije samo da imamo da se obučemo, pojedemo, da odemo u pozorište. Blagostanje je kvalitet života i ta povratna sprega sa našim prijateljima, sa našom familijom. Šta će nam auto ako svakoga dana kada ga parkirate mislite da će nam neko izbušiti gume iz ljubomore ili da će nam ga ukrasti.

Postoji jedan mali broj ljudi koji sanja – slobodu, a znate šta sanja najveći broj ljudi – pravednog gospodara. Sve dok ti ljudi koji sanjaju slobodu budu u manjini, nema te dileme između blagostanja i slobode. Budite u diktaturi ali ekonomski napredak će cvetati, ili izaberite demokratiju ali postoji rizik da izgubite posao i da imate svakoga meseca neke izbore i izborčiće, i da uživate to pravo glasa i trpite 300 evra mesečno.

Očigledno i da imamo posla sa „izdajom“ intelektualaca. Imamo posla sa masovnom ćutnjom intelektualaca u javnoj sferi koji se ne suprotstavljaju ili se u nedovoljnoj meri suprotstavljaju režimu i protiv onoga što se radi. Još je veći procenat onih koji ćute u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, ili u SPC. Odgovornost intelektualaca za stanje u kojem jesmo je velika, najveća. Imamo ćutologe, nezainteresovane, potkupljene, uhlebljene, prorežimske, i drugu jako malu grupu koja diže glas ali nije sposobna da se organizuje i povede, što se od njih očekuje.

Nezainteresovanost, ćutanje, potkupljivost... takvi intelektualci su pseudointelektualci, jer po svojoj prirodi intelektualc mora posedovati osećaj za univerzalne vrednosti; za slobodu, za pravdu, za aksiološke vrednosti, za kulturu. Ako ne stoji iza univerzalnih vrednosti, po čemu je onda intelektualac?

Razvodnjavanje, urušavanje pojedinaca. Intelektualac nije profesija, to je misija. Perjanice pobune otpora, tu je ta svest koja razara bolesna tkiva u određenom društvu i određenom političkom sistemu. Gde ste, gospodo?

Ezopovskim jezikom...Ostavi jagnje ili ću te poljubiti na pasji način!

Dragan Mijailović, predsednik Centra za fiziku i kosmologiju

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 8

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati