Srbija
16. 11. 2025. 18:53 0
"Koliko košta život": Danima štrajkuje glađu ispred Doma zdravlja, traži samo jedno - da ga lekar HITNE NE VREĐA
Saša Deljanin (44) iz Kuršumlije od srede pasivno štrajkuje glađu ispred Hitne službe Doma zdravlja Kuršumlija, jer nema načina, kako kaže, da ostvari svoje pravo na lečenje i dostojanstven tretman. On se pita koliko košta život, a konkretno je krenuo sa pasivnim štrajkom glađu zbog toga što je jedan lekar u Hitnoj odbijao da ga medicinski sagleda na adekvatan način i što ga već duže vreme vređa.
- Ja sam samo tražio od Doma zdravlja Kuršumlija da me taj doktor ne vređa kada bude u smeni, a ja zatražim hitnu medicinsku pomoć i da me pregleda drugi dežurni lekar. I to su odbili, iako sam dokazao svojom dijagnozom da imam ozbiljnih zdravstvenih problema - započinje svoju priču Saša Deljanin.
On je invalidni penzioner, jer mu je 2015. godine izvršena transplantacija bubrega. Majka mu je dala bubreg, jer je prethodno bio pacijent dijalize. Od tada mu je oboren imunološki sistem, kako organizam ne bi odbacio strano telo, prima eksperimentalni lek, a zdravstveni problemi se ređaju jedan za drugim.
- Marta 2023. godine počinje prema meni diskriminacija, omalovažavanje i vređanje od strane doktora koji je bio u smeni u Hitnoj kada sam zbog jakog bola u grudima, trnjenja ruke i gubljenja daha i variranja pritiska potražio pomoć u Hitnoj službi. Taj doktor me je vratio kući uz terapiju laseksom, a meni je bilo još gore. Još dva puta sam toga dana došao u Hitnu, isti lekar me je uporno vraćao, dok mu na kraju nisam pokazao prepisku sa mojim nefrologom koji je preporučio da mi daju uput za prokupačku bolnicu zbog mogućeg infarkta - priseća se Deljanin kako je sve počelo.
On naglašava da je tog lekara tada bukvalno prvi put video i da je na kraju on napisao uput za prokupačku bolnicu kada je video poruke nefrologa.
- Svojim kolima sam otišao u bolnicu i tamo mi je ustanovljen infarkt, pa sam hitno prebačen u niški Klinički centar gde su me posle nekoliko dana operisali i ugradili mi stentove. Da nisam uporno dolazio u Hitnu, kući bih verovatno preminuo - objašnjava Deljanin.
I onda je još par puta tokom ovih godina, kada u Hitnoj službi Doma zdravlja Kuršumlija zatraži medicinsku pomoć, nailazio na istog doktora u smeni.
- Bez ikakvog razloga me vređao, a ja sam rekao sestri da ne želim da me on pregleda, što ga je očigledno razljutilo još više. Kap koja je prelila čašu je avgust ove godine kada sam se pojavio u Hitnoj sa bolovima u leđima i trnjenjem desne noge. Bolovi su bili strašni i opet je on bio dežurni lekar. Odbio sam da me pregleda, on me je psovao i ja sam otišao kući, da bi me posle nekog vremena pozvala druga doktorka i vratio sam se, te primio terapiju. Tada sam se obratio Upravi Doma zdravlja i tražio sam samo jedno: da me kada potražim pomoć, a on je u smeni, pregleda drugi dežurni lekar, ili da mi se napiše uput za prokupačku bolnicu - u najkraćim crtama prepričava Deljanin ono što se godinama dešava.
Pozvali su ga na razgovor, te mu ponudili sporazumni dogovor, a on je ostao pri istom zahtevu da na sve pristaje samo da ga taj lekar ne pregledava ubuduće. Onda ga je pravnica Doma zdravlja, kako kaže Deljanin, uputila da sastavi sporazumni akt, što je on i preko advokata učinio, ali kada ga je predao, Dom zdravlja je odgovorio da se predomislio.
- Sigurno su tada imali neku kontrolu, pa su želeli da me sklone, jer drugog objašnjenja nema. Kada sam shvatio da su me izigrali, obratio sam se inspekciji, zaštitniku prava pacijenata i ništa. Zato sam se odlučio na ovaj radikalan potez, a to je pasivni štrajk glađu. Evo, tri dana sam po čitav dan ispred Hitne, u ćošku, da ne smetam. Drugi dan u večernjim satima pao sam u nesvest, pa su mi priključili infuziju - objašnjava naš sagovornik razloge koje su ga naveli na ovaj korak.
Tu noć je nakon infuzije otišao kući, ali se u petak ujutru opet vratio i nastavio svoj štrajk.
- Izdržao sam do večeri, a sada sam kući. Nastavljam u ponedeljak. Neću odustati, jer sam se sve vreme trudio da ostvarim svoje osnovno ljudsko i Ustavom zagarantovano pravo na život. Želim da istrajem u ovoj borbi protiv diskriminacije koja je izvršena nada mnom, samo pitam nadležne koliko vredi život - odlučan je Saša Deljanin.
On podvlači da je jedino policija u Kuršumliji profesionalno odradila svoj posao.
- Obilaze me na dva ili tri sata i pitaju da li me neko dira. Sem njih, niko nije pokazao ni trunku čovečnosti, a to je ono što je najstrašnije - zaključuje Deljanin.
Šta će biti sa ovim čovekom, koji svakoga jutra mejlom obavesti Dom zdravlja da dolazi da štrajkuje i da samo traži ljudski tretman, ostaje da se vidi.
Mi smo poslali pitanja Domu zdravlja Kuršumlije na čijem je čelu u v. d. statusu već godinama Uranija Petrović i čekamo odgovor.
Komentari 0
ostavi komentar