Kultura
23. 02. 2020. 22:14 0
Promocija knjige "Časti mi" Irene Živković
Znam da sam vas navikao da očekujete od mene da pišem uglavnom o sumornim, političkim temama, ovog puta imam potrebu da napišem nešto sasvim drugačije. UK Parobrod, ustanova kulture opštine Stari grad, mesto gde ljudi mogu da čuju lepu reč, vide pozitivne ljude, pobegnu malo od svakodnevne vreve, stresa i briga, 21. februara je održalo promociju knjige "Časti mi", Irene Živković.
Otišao sam, misleći da će to biti samo jedna od klasičnih književnih večeri. Pogreših. Sala dupke puna, mnoga poznata i nepoznata lica.
Moderator Aleksandar Bečić, novinar i književnik, gost Pavica Veljović, pisac. Specijalna gost, malena Anđela, ćerka književnice i ravnopravni učesnik promocije ovog zapisa.
Posle uvodnog dela već dokazanih poznavalaca pisane reči, Aleksandra i Pavice, reč je dobila i autorka ovog dela.
"Šta pišeš to, mama?
Pisma ti pišem.
Meni? Kada ćeš mi ih poslati?
Neću ih slati, mila. Sama ćeš ih čitati onda kada budeš mislila da možeš da razumeš i da bolje odlučiš kad za odluku dođe vreme.
Zašto ih onda sada pišeš?
Čitav život ih pišem. Tebi. Da nikad ne zaboraviš ko si. I sebi. Da uvek mogu da se podsetim ko sam.
Ćerka Anđela se nadovezala stihovima:
"Srbijo, ne mogu da dišem.
Da odbraniš hrabre, bojiš se.
Da nahraniš gladne, bojiš se.
Da zagrliš tužne i bolesne, bojiš se..."
Svaka izgovorena reč, stih seče vazduh kao mačem. Muk i na kraju spontani, dugotrajni aplauz.
Zainteresovala me je ova devojka. Čuo sam za nju. Pre odlaska sam pročitao dosta o njoj. Samohrana majka dvoje dece, aktivista za prava ljudi sa invaliditetom, dece sa teškoćama u razvoju. Radi kroz nevladin sektor i kroz politički aktivizam.
Mislih se u sebi, pa kako to sve postiže?
Očekivao sam osobu krupne građe, prodornoga glasa, možda čak i prznicu. Upoznah, nežnu osobu, komunikativnu, emotivnu ali i odlučnu. Krhka građa, lavlje srce.
Kao pisac, osećajna, nežna. Kao osoba koja naumi nešto za svoj grad i svoje sugrađane, pretvara se u lidera, fajtera, spremna da se bori bez kompromisa.
Pročitah da je iz Bora. Dodao bih, ne bih je nikada nazvao Borankom već BORCEM.
Sebe opisuje rečima: "Po rođenju poeta, po nuždi revolucionar".
Verujte mi to i jeste.
Časti mi.
Komentari 0
ostavi komentar