Osnovna mera za stabilizaciju tržišta jeste puštanje u promet rezervi nafte i derivata. Plan predviđa upotrebu operativnih rezervi, koje drže same naftne kompanije, i obaveznih rezervi, koje su u vlasništvu države. Princip raspodele državnih rezervi je precizno definisan, a vodeća ideja je pravičan i jednak odnos prema svim privrednim subjektima koji su plaćali naknadu za formiranje rezervi. To znači da će svakoj kompaniji biti ponuđen otkup srazmerno njihovom dosadašnjem doprinosu. Za sprovođenje ove procedure zadužena je Uprava za rezerve energenata pri Ministarstvu energetike.
U slučaju ozbiljnije krize, moguće je uvesti i ograničenja na samim pumpama, kao što su skraćivanje radnog vremena, zabrana točenja goriva u kanistere, ili određivanje maksimalne količine koja se može kupiti po jednom točenju. Kao strože mere predviđena su i ograničenja kretanja, poput uvođenja sistema vožnje par-nepar na osnovu brojeva na registarskim tablicama, ili potpune zabrane vožnje određenim danima. Kao krajnja opcija, plan predviđa i racionalizaciju, odnosno uvođenje sistema sledovanja kojim se strogo kontroliše raspodela goriva.
U slučaju primene najstrožih mera, postoji Spisak prioritetnih korisnika kojima se mora obezbediti snabdevanje gorivom. Na spisku su, između ostalih, policija, vatrogasne i službe hitne pomoći, bolnice, energetski subjekti za proizvodnju struje i gasa, telekomunikacione i poštanske usluge, javni prevoz i službe neophodne za vodosnabdevanje.
Komentari 7
ostavi komentar