Društvo i ekonomija
22. 01. 2024. 09:51 14
Tragedije u vojnoj industriji: Proizvodnja patnje i prosperiteta svojih džepova
Nedodirljivi ostaju nedodirljivi. Čak i da se negde na vrhu partijske hijerarhije odluči da je dobro izaći narodu u susret i žrtvovati recimo i samog predsednika opštine, kako bi se pokazalo da nema zaštićenih od ruke zakona, to opet neće značiti gotovo ništa. Možda bude značilo nešto porodici stradalih, ali ne dalje od toga. Jer se maskiranjem i simulacijom neke pravde, zapravo sklanja fokus sa realnih problema. U Kruševcu je poginuo mladić od 18 godina. Pre toga je režim naricao o potrebi uvođenja obaveznog služenja vojnog roka, a predsednik Srbije je najavio da će se vojska snabdevati i iz domaćih fabrika. Nažalost, ispada da je po svom ponašanju cela vlast jedna namenska industrija. Industrija za proizvodnju patnje i prosperiteta u svojim džepovima.
U poslednjih sedam godina u pogonima Namenske industrije u Srbiji poginulo je sedmoro radnika, a njih 36 je povređeno. Kada se govori o učestalim nesrećama u srpskim vojnim fabrikama zabrinjava pokušaj nadležnih, bilo da je reč o rukovodstvima fabrika ili Ministarstvu odbrane, a čega smo svedoci i posle najnovije havarije u fabrici "Trajal" u Kruševcu, da se razmere ovih nesreća minimiziraju, uprkos ljudskim žrtvama. Odnosno da se nastoji da se kao isključivi krivci označe radnici.
"Gazdi je žalije kada mu crkne mašina, nego kada pogine radnik. Radnika besplatno zameni drugim, a nova mašina ga košta". Ova jednostavna i direktna istina verno oslikava odnos prema radnicima u Srbiji danas. Prethodnih godina je više radnika i radnica stradalo "povodom prava na rad". Ovo je najprikladniji izraz, jer poslodavci uglavnom tvrde da nisu preminuli na radu. U vojnoj industriji to još nisu uspeli suprotno da dokažu.
Nesporna je činjenica da su radnici u vojnim fabrikama često primorani da ne poštuju propisane standarde, a sve u cilju da bi se ubrzao proces proizvodnje, tada najčešće dolazi do grešaka sa tragičnim posledicama. Oružje ipak služi da bi se ubijalo i kako reče Čehov, puška koja se pojavi u prvom činu mora da opali u poslednjem.
U suštini, proizvodnja i trgovina naoružanjem i vojnom opremom ne trpi partokratska nameštanja i kombinacije, što se ovde smatra normalnom pojavom. Tu nema mesta improvizacijama. U tom poslu nema mesta za podobne, poslušne, odane partijske kadrove i zato je partijama mesto van kapija ovih firmi. U Srbiji je tako nešto nemoguća misija.
Visprenost SNS kadrova, upregnuti za vojne potrebe, našli su jednostavno i efikasno rešenje. Konstruisati neprijatelja što jačeg i što bezobzirnijeg da bi se iz budžeta sopstvene zemlje iscedilo što više za naoružanje. U tom poslu se nema vremena za otkrivanje uzroka tragedija, u pitanju su viši ciljevi.
Komentari 14
ostavi komentar