Fudbal
01. 11. 2020. 07:45 2
Milko Đurovski: Šta će premije igračima Srbije? (DRUGI DEO)
Milko Đurovski je posle igračke karijere i one u kojoj je bio trener-igrač, od 2005. samo trener. Nedavno je i njegov mlađi sin Mario završio karijeru na Tajlandu i postao trener Muangtonga. Zato smo i priču o trenerskom hlebu, ali i fudbalu na Balkanu, Zvezdi, reprezentacijama započeli od Marija.
- Šteta što je prekinuo da igra jer je imao problema sa kukom. Pričao sam sa njim desetak dana pre nego što je preuzeo tim. Mario je rešio da krene mojim stopama i strica Boška, što nam je drago, mada i stariji sin Marko ima licencu. Svi smo u kući postali treneri. Ali, Mario će biti dobar, ima sve predispozicije - kaže Milko Đurovski u drugom delu intervjua za Direktno.rs.
Kao igrač je bio najbolji stranac na Tajlandu, veoma ga cene?
- Otišao je u pravo i u odličan klub. U Srbiji nije mogao, kad nije prešao u Zvezdu onda je bolje da je gradio karijeru u inostranstvu. Igrao je u Metalurgu i posle mu se sve poklopilo. Iz mog ugla, činilo mi se da je Tajland slaba liga. Bio sam kod njega mesec dana i razuverio sam se. Liga je super, Mario zna da igra, uvek sam to govorio. Upoređivali su nas, mi smo bili totalno različiti igrači. Bio je levonog i imao strašan pregled igre što je mene oduševljavalo. I radnik je. Ja sam mu često govorio da ne trči previše jer će ga "to ubiti".
Svi su ga videli u Zvezdi, a onda se sve raspalo, transfer je propao, zbog čega?
- Problem je prezime. Đurovski je bilo veliko opterećenje za njega. U Holandiji deca slavnih igrača imaju pomoć. Blindov sin nije bio neki talenat, ali je imao podršku kroz karijeru. Kod nas je kontra, svi kažu gura ga otac. A kod Marija nije bio samo tata, nego i stric Boško. Duplo opterećenje je imao, dva para naočara su ga upoređivala sa nama.
Valjda će ga ostaviti kao trenera da sam gradi karijeru, ne bi trebalo da ima takvu vrstu opterećenja porodične trenerske loze?
- Boško je jednom dobro rekao: predsednik pravi trenera. Ako ti daju podršku, onda ćeš proći i naravno ako si kvalitet. Ako hoće da te oteraju možeš da pobeđuješ ali će oni naći način da te oteraju. Moraš na startu da imaš sreće, da se kockice poklope. Mnogo je lakše da vodiš Zvezdu, Real Madrid, jer je to mašinerija, imaš kvalitetne igrače.
Mario kreće iz tajlandske "Crvene zvezde"?
- Početak je fenomenalan za njega, on ima karakter pobednika i negde stečen instinkt da se dokazuje zbog senke nad glavom. Jeste mač sa dve oštrice, treba ti i sreća da kreneš u pravom smeru jer ako ti se zalomi da uđeš u problem onda počneš sam sebi da ne veruješ. Ali, svakako da je uvek bolje da odmah dobiješ da vodiš Barselonu, kao Rajkard i Muangtong kao Mario, nego neki mali klub kao ja ili Gulit. On je vodio neku Spartu, nije mu išlo najbolje, razočarao se i izgubio volju. I to ne znači da nije pravi trener, jer da je počeo sa Ajaksom imao bi svu mašineriju iza sebe i možda napravio velike rezultate.
Zašto ste rekli da najviše cenite Aleksa Fergusona i Dijega Armanda Maradonu?
- Veliki trener nije onaj koji najviše radi, već onaj koji okupi oko sebe najbolje saradnike, ume da vidi i sprovede svoje zamisli. Meni stalno govore da ne volim da radim, ne volim ovo, ono. Da ti objasnim na primeru Aleksa Fergusona. On je bio inteligentan, nije bio sujetan i zato je bio jedan najboljih svih vremena. On je u Junajtedu imao pravu ekipu trenera koja je radila a on je gledao sa strane, osmišljavao šta je najbolje, donosio sud i vodio je utakmice. Moraš da okupiš prave ljude koji znaju posao i kojima veruješ. Oni koji pričaju da mogu sami da rade - oni su "baš jači treneri". Maradona je za mene najbolji igrač svih vremena jer gde god je igrao, da li u Boki, Napoliju ili Barseloni, selekciji Argentine on je osvajao trofeje i igrao vrhunski. Pitanje je da li bi Mesi sa Đenovom bila prvak ili Ronaldo sa Veronom. Tako je u trenerskom poslu. Voleo bih da vodim organizovan klub, a da mi se ne mešaju u izbor igrača. Trenera cenim po onome kad dođe u ekipu i napravi nešto a ne kupi 10 najboljih na planeti pa igra.
Niste poslušnik, da li je to glavni razlog što nikad niste dobili šansu u velikom klubu?
- Nikad nisam bio tremaroš, nisam se plašio. Nisam vodio velike ekipe već su me zvali tamo gde treba da se vadi kestenje iz vatre. Nisam imao sreću da dobijem šansu u Zvezdi, Partizanu, Olimpiji, verovatno zato što se ljudi plaše jer znaju da ne mogu da se igraju sa mnom i da ne mogu da mi naređuju ko će da igra. A ja tim istim mogu da dođem i kažem da ću sam otići ako ne budem šampion. Ne znam šta je sa ljudima, pa koji trener neće da stavi u tim igrača koji vredi? Dobri igrači se ne guraju, nema tog trenera koji bi Mesija i Ronalda držao na klupi. Pa, niko nije toliko glup. Ja ne volim da mi se nameštaju utakmice, da ulazim u te neke stvari, jer sport spaja ljude, zabava pre svega, a posle i biznis. Fudbal možeš da uporediš sa boksom i šahom, postoji viteško nešto u fudbalu, ne možeš da kažeš protivniku pusti me, a s druge strane se nadmudruješ kao u šahu. Nikad nisam hteo da guram igrače neprirodno, tako sam radio i tako ću da umrem. Zato i vodim Veržej, slovenačkog trećeligaša.
Kako vam se čini fudbal na Balkanu?
- Ako gledamo reprezentacije, Hrvatska pravi rezultat jer je za njih taj dres svetinja. Luka Modrić je pun para, a jednom je bio povređen i plakao što ne može da dođe. Oni vole taj grb, što je problem u Srbiji i Makedoniji. Slovenci opet imaju nemački sistem, rad i disciplina, a talenti multietnički. Aklo gledamo lige onda je komparacija mala. Slabe su sve od reda, nema gledalaca, ni interesovanja. Priče o neregularnosti, "tri za tri" stvara kod ljudi odbojnost. Ali to je jedan od razloga. Drugo, nema idola, meni je idol bio Dule Savić. Kad smo mi igrali vikali su klinci kad su se dodavali "Boško, Piksi, Milko". Sad viču Mesi i Ronaldo. I TV prenosi su ubili volju jer sad gledaš Real - Barsa a posle Zvezda - Lučani. Ljudi neće da gledaju.
Zagovornik ste da klubovi na Balkanu mogu da žive samo od svoje dece?
- Pričam to već 20 godina. Moraju da guraju svoju decu jer ima mnogo talenata na ovim prostorima. Ali ti treba strpljenje za to a ljudi nisu nestrpljivi i traže rezultat odmah. Dok nema privatizacije, teško živiš ako ne prodaješ mlade igrače, pa se vrtimo u krug. Jugoslavija je bila druga zemlja, privreda jaka, snažna država. Stranci su jedino bili Kinezi Điju i Liju. Mnogo je stranca sada.
Crvena zvezda igra Ligu Evrope, a opet nešto nedostaje u igri da se nadogradi i uradi nešto više u Evropi. Šta nedostaje po vama?
- Zvezda je strašno veliki klub. I liči mi na Dinamo. Stalno stigne do grupne faze a onda jedan meč pobedi i ostale izgubi. Trebalo bi pre nego što krenu u evropsku avanturu da rizikuju i da dovedu tri-četiri prava igrača. Primera radi, Falćineli jeste dobar špic, radnik, vrati se, igra za ekipu, ali Katai je igrač koji pravi razliku. Videli ste to protiv Libereca. Oni moraju da dovedu još tri-četiri Kataija. Pre svega špica koji mora da daje golove. I ne sme da se Zvezda zadovoljava, mora da napravi korak više. Dobri su bili protiv Libereca, ali znalo se da su bolji tim. Sad opet, sve je u novcu, za iskorak treba para. Mnogo para.
Reprezentaciju Srbije čeka finale baraža protiv Škotske, prilika je da posle 20 godina ode na EP?
- Srbija je već trebalo odavno da igra na EP i da izbori plasman. Ako si 16. na FIFA rang listi u Evropi pa onda je do tebe što već nisi izborio plasman u 20 selekcija kroz kvalifikacije. I za mene je sam plasman na EP katastrofa. Da, katastrofa, jer se on podrazumeva, rezultat za Srbiju je plasman u četvrtfinale EP ili polufinale. Za sve ostalo je da se pokriješ ušima, ćutiš i radiš. Moja Makedonija ima priliku da ode na EP i to je kao domet. Pobedili smo Luksemburg, Kosovo i sad se kao nešto uradilo nestvarno. Mora Makedonija da teži boljem. Dva su problema u Srbiji i Makedoniji, prvi je što dovode selektore koje svi poznaju i kogui da utiču na njih na razne načine, a drugi su igrači koji se nešto stalno femkaju hoće li da igraju ili ne. Potreban je selektor koji će prvo da pita igrača "hoćeš li da igraš za Srbiju ili ne". I nema zasluga u selekciji, treba da voliš zemlju i grb i da te ništa drugo ne zanima. Ne postoji tu pitanje pera.
Predsednik FSS je navodno častio 25.000 evra svakog igrača za pobedu nad Norveškom, jeste li vi kao reprezentativac ikada dobili premiju?
- Nikad nisam dobio premijeru za igranje običnih mečeva. Samo jednom neke pare za plasman na Olimpijske igre. Ali to je druga stvar, to su ekstra premije za plasman. Novac je nebitan, svi igrači u Srbiji imaju nedeljne plate 25.000 evra, nije normalno da neko mora da ih premira da bi igrali. Ima Srbija i neke fenomenalne igrače, ali eto primera Luke Jovića. On u Realu kao da nikad nije igrao fudbal. Toliko je nezainteresovan, da boli. Mora da počne da razmišlja. Srbija igra sporo, a ti isti igrači igraju u vrhunskim klubovima.
Da li je do selektora?
- Rešenje je da se dovede selektor stranac kome niko ne može da puni glavu i da mu Savez da maksimalnu podršku. Ako se to dogodi onda će se napraviti rezultat. Liga nacija je sjajno takmičenje jer male države nikad ne bi videle EP i SP. Ne može San Marino da igra sa Španijom, nije prirodno. Zato i kažem da Srbija mora uvek da igra na Evropskom prvenstvu gde od 55 zemalja učestvuje 24 a da je uspeh samo kad uđe među osam. I treba da teži da jednog dana stigne do vrha jer talenata ima. Sve ostalo nedostaje - oštar kao i uvek zaključuje Milko Đurovski.
Komentari 2
ostavi komentar