Zdravlje
03. 04. 2026. 23:03 0
BELI TIGAR U TELU ŽENE: Kako je Nastasija Nedimović pobedila u utakmici života
Svako od nas je borac, ali su izazovi sa kojima se suočavamo različiti. Ipak, postoje sudbine koje služe kao putokaz i dokaz da su, dokle god ne odustajete, šanse na vašoj strani. Ovo je priča o Nastasiji Nedimović – "super mami", bivšoj sportistkinji i ženi koja je karcinomu rekla „ne“, odigravši svoju najvažniju utakmicu onako kako dolikuje kapitenu.
- Oko četvrtog meseca počela sam da osećam neobjašnjiv umor - priseća se Nastasija. Lekari su to pripisivali drugom stanju, ali simptomi su se pogoršavali. Postala sam izuzetno malokrvna i tu je sve postalo sumnjivo.
Uprkos uveravanjima da je sve u redu, bolovi su postali toliko nepodnošljivi da Nastasija više nije mogla da se pomera. Na insistiranje majke, potražila je drugo mišljenje. Rezultati krvi su bili alarmantni, hitno je hospitalizovana. Ispitivanja su potvrdila najgore: redak karcinom koštane srži. Nastasija je bila u sedmom mesecu trudnoće.
- Čekali su prvi dan osmog meseca da bi me hitno odveli na carski rez. Sam porođaj je bio strašan. Trpela sam nesnosne bolove, osećala sam se kao da mi neko zabada noževe u leđa dok su me prenosili na sto - kaže Nastasija.
Dan nakon porođaja, dok je ležala u šok sobi, odvojena od svoje bebe, suprug i brat su joj saopštili istinu. Prognoze su bile mračne – da ni ona ni beba neće preživeti. Ipak, sin Vuk je pokazao da je borac na majku.
- On je to podneo stoički. Odlučio je da ću ja pobediti i u to nije sumnjao ni sekunde. I danas ga pitam da li je stvarno toliko verovao ili je samo 'glumio' snagu preda mnom, ali on je prosto doneo odluku da predaje nema - tvrdi Nastasija.
Usledili su meseci terapija, neizvesnosti i bolne razdvojenosti od dece. Nastasija je bila nepokretna, borila se sa bolešću dok joj je nadolazilo mleko koje nije imala kome da da. U tim trenucima, njena motivacija bili su dvogodišnja ćerka i tek rođeni sin.
Ona ističe da je ključ svega, ono što nosimo iz detinjstva – taj "kec iz rukava" koji izvlačimo kada postane najteže. Svoju decu nije štedela istine, ali ih je štedela svojih suza.
-mNikada neću zaboraviti povratak iz bolnice nakon nekoliko meseci. Moja ćerka me je pomazila po glavi, jer zbog terapija sam ostala BEZ kose i svojim tankim glasićem rekla: 'Mama, kako ti je lepa bezura' (frizura). Nije znala da kaže pravilno, ali taj trenutak, to je ono što vam daje snagu da nastavite - sigurna je ona.
Danas, njena ćerka često kaže: "Mama, tako mi je drago što si preživela", otključavajući neke svoje male fioke sećanja na period koji je obeležio njihove živote.
- Svi mi nosimo ožiljke, i u duši i na telu. Pitanje je samo da li ćeš pristati da živiš po pravilima raka ili ćeš pisati svoja nova pravila. Ja sam izabrala ovo drugo - kaže za kraj Nastasija.
Komentari 0
ostavi komentar