Kultura

[ Izvor: Mediji ]

23. 11. 2022. 16:59 2

Ko je bio Puriša Đorđević?

Neprijatno mi je što imam ovoliko godina. Iz prostog razloga jer su mnogi koje sam jako voleo već otišli. Jednostavno, siguran sam, da ću se uskoro sresti sa njima. Stop. Nema više - rekao je u jednom intervjuu legendarni Puriša Đorđevića koji je preminuo danas u 98. godini.

Reditelj čiji se opus ubraja u najznačajnije na ovom, ali i na evropskom podneblju rođen je 6. maja 1924. u Čačku. Njegovo ime Mladomir sasvim je pristajalo njegovom uvek mladom duhu kroz decenije bavljenja umetnošću.

Pre Drugog svetskog rata bio je član SKOJ-a. Na početku ustanka u Srbiji stupio je u partizane. Zarobljen je i upućen u Zavod za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci. Kao mladić je 1946. igrao za čačanski Borac. Kao novinar počeo je rad u „Politici“ 1946. godine. Od 1947. je radio u Filmskim novostima kao urednik, a kasnije kao režiser dokumentarnih filmova. Snimio je oko 50 kratkih i 20 dugometražnih filmova. Autor je deset romana. Kao glumac je nastupao u filmu „Jug jugoistok“ (2005).
Prvi igrani film snimio je 1953. godine, adaptaciju Nušićevog dela „Opštinsko dete“. Potom je snimio nekoliko filmova savremene tematike: „Dva zrna grožđa“, „Prvi građanin male varoši“ sa Radetom Markovićem i Jelenom Žigon, komediju „Leto je krivo za sve“(1961).

Sredinom šezdesetih, Puriša snima svoje kultne filmove, žanrovski određene temom rata „Devojka“ (1965), „San“ (1966), „Jutro“ (1967) i „Podne“ (1968). Milena Dravić i Ljubiša Samardžić su svojevrsni zaštitni znaci ovih poetskih ostvarenja.

- Rat se često okreće prema meni i ja se ponašam kao režiser prema ratu. Šta je bila moja ideja? Hteo sam da ispričam sudbinu moje zemlje. Počeo sam sa ljubavnom pričom, koja se završava „Snom“, koji se ne završava „Jutrom“, koje je i rat i mir u ratu - govorio je Puriša.
Puriša Đorđević je svojim filmovima kritikovao sve režime. Posle ove tetralogije, napravio je niz ostvarenja: „Kros kontri“, „Biciklisti“, „Kiša“, „Pavle Pavlović“, „Trener“, „Tango je tužna misao koja se pleše“, a za sve je sam pisao scenarija. Dobitnik je Nagrade za životno delo Udruženja filmskih kritičara Fipresci Srbija (2012). Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji (1997) dobio je nagradu za film „Tango je tužna misao koja se pleše“, a laureat je i Zlatne arene za režiju „Jutra“ (1967). Dodeljen mu je Orden Vuka Karadžića.

Pre nekoliko meseci je počeo da režira ekranizaciju romana „Usta puna zemlje“ Branimira Šćepanovića. I uspeo je, pre tri nedelje, da ga završi...

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 2

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Vrati mi papuču

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati