DUGA TIŠINA Zašto je put do filma "Dnevnik Diane Budisavljević" trajao ovoliko?

I dok se oko Jasenovca još lome koplja i prebrojavaju žrtve, "Dnevnik Diane Budisavljević" otključava tabu-temu progona Srba u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Kako je došla do dnevnika hrabre i humane žene, da li je imala problema u vreme snimanja filma ali i nakon Pulskog festivala i kako se nosi sa neospornom slavom, govorila je za TV Prva rediteljka Dana Budisavljević.

Ispričala je da je Dnevnik 2003. godine objavio Hrvatski državni arhiv, ali da je ostao u zoni istoričara i da tada nije pobudio neku veliku medijsku pažnju.

- Tek sedam godina kasnije došao je do mene kada me je direktorka Spomen-područja Jasenovac pitala da li smo možda u rodu i da li nešto više znam o Diani. Rekla sam joj da nikad nisam čula za nju - rekla je rediteljka, te dodala:

- Fascinantno je da je ta priča tako dugo ostala neispričana i sad tu se traže neki razlozi. Moj utisak je da ona nije pripadala nijednoj političkoj opciji. Da biste ispričali priču o Diani, morate prvo da priznate da je postojala NDH, koja je imala rasne zakone po kojima su Jevreji, Srbi i Romi bili proganjani, odnosno stavljani u logore.

Kaže i da se danas dosta priča o reviziji, i da istina o Diani "ne može da odgovara desnici", ali da ne odgovara ni levici.

Diana je, kaže rediteljka, ostala u tišini 70 godina, te je navela da je najzaslužnija za to što se o ovome zna Dianina unuka, koja je nakon njene smrti pronašla dnevnik.

- Diana nikad nije pričala o tome, njena unuka nije ništa znala dok nije pronašla dnevnik - rekla je rediteljka.