Kolumne
18. 04. 2023. 06:00 7
Zbogom Kikindo
"Ne boj se, Kaja čak i ne laje, motivisan vidnim strahom u mojim očima", reaguje vlasnik petogodišnje ženke pitbula. I zaista, odavno nisam sreo tako umiljato stvorenje, što je prilično uzdrmalo moju stereotipnu tezu o krvoločnim i miroljubivim psima.
Koji je recept, upitah ga, češkajući Kaju ispod vrata.
- Recept, hm, jednostavan je, odgajana s ljubavlju i pažnjom, bez momenata usađivanja agresije prema bilo kome. To i od lava napravi jagnje...
U Mokrinu je od strane četiri golobrada mladića skoro do smrti pretučen pedesetdvogodišnji muškarac.
Kako i dolikuje trendu, sve je propraćeno snimkom, u kojem, kao bazični motiv, dominira potreba da za krvlju i ponos koji ista izaziva kod vinovnika napada.
Mokrinska mladost idola ne vidi u Raši Popovu. Mokrinska mladost je Petar Maraš.
Kako da ih krivimo, stvorio ih je sistem kontinuiteta radikalske misli na području grada kojem ovo selo pripada?!
U Kikindi je drogu moguće kupiti na svakom ćošku. Od kafića, preko sportskog centra, do gimnazije.
Vikend izlaske karakterišu tuče, koje započinju reakcijom "junaka" dokumentarnog filma "Vidimo se u čitulji", to banalno - Zašto me gledaš?! Pedesetak fizionomijom sličnih osoba na vaskršnje jutro, na trgu ispred crkve, deli jaja ukrašena nalepnicama "Za našu decu".
Za decu ili zveri?
Šta vaskrsavamo u njima?
Teško je gledati grad koji voliš, kako tone, poprima obrise sveta kreiranog po principima Vojislava Šešelja.
Teško...
Nekada bih citirao Savu i rekao zbogom. Zauvek.
Ali ne mogu, žao mi sova.
I dece, dok još ima nade da ne postanu "naša"...
Davor Cicović
Komentari 7
ostavi komentar