Kolumne
06. 03. 2022. 07:00 16
Boško Obradović nedeljom: Oteta privatna imovina nakon 1945. kao koren pljačke i nepravde u Srbiji
Građani Srbije očekivali su da će nakon pada komunističkog režima 2000. godine nastupiti ispravljanje svih višedecenijskih nepravdi nastalih od 1945. godine u vreme komunističkog terora i diktature Josipa Broza Tita. Međutim, vrlo brzo smo mogli uvideti da iako je komunizam sa Miloševićem pao - sistem je ostao isti, a deca i unučad komunizma nastavili su da vode rat protiv srpskog naroda drugim sredstvima.
Primer nesprovođenja restitucije nezakonito otete privatne imovine nakon 1945. najbolje pokazuje kako se pod maskom demokratije nepravda nastavlja i produbljuje. Potpisavši ugovor sa narodom u kome su se obavezali na restituciju, lustraciju, proveru porekla imovine novobogataša, sprovođenje deklaracije Evropskog parlamenta o izjednačavanju zločina komunista sa zločinima nacista, konačno ispunjenje prava i pravde posle više od pola veka – novi vlastodršci posle 5. oktobra sve su odmah pogazili i prevarili.
Umesto ispunjenja predizbornih obećanja usledila je rasprodaja državne i društvene imovine, među kojima se našla i privatna imovina koja je oteta nakon Drugog svetskog rata. Formalno, država donosi zakon o popisu otete imovine, pozivaju se vlasnici i naslednici da se prijave, počinje upravni spor za povraćaj imovine i vlasničkih prava. Vlasnici su masovno odreagovali i oko 120.000 prijava je podnešeno. Ali, onda sledi muk od strane vlasti. Umesto restitucije i pravde, postpetooktobarska vlast koristi dokumentaciju vlasnika, tipuje imovinu, ubrzava procese privatizacije, rasprodaje tuđe. Dešava se nova pljačka i nepravda.
Tek kada je sprovedena ova pljačkaška privatizacija donosi se zakon o restituciji. Međutim, nove nepravde su na delu: ne vraća se ono što se prodalo u besnilu privatizacije. Ne vraćaju se preduzeća, banke, industrija, zanatske radnje, akcionarska društva, penzioni fondovi, zemlja, šume, gazdinstva, rudnici, ortačke radionice, kamenolomi, intelektualna svojina, zadruge, ne priznaje se zakon o nasleđivanju, ne priznaju se testamentalni naslednici. Uvodi se ograničavajući iznos obeštećenja bez obzira na vrednost imovine koja je oduzeta. Jednom rečju, diskriminacija u punoj snazi.
Jasno je da ovim zakonom i njegovim sprovođenjem oštećeni građani Srbije niti su obeštećeni niti je nepravda ispravljena. Oteta privatna imovina posle 1945. godine je koren svake naredne pljačke i nepravde u Srbiji. Ista ta privatna imovina završila je kao plen tajkuna i stranih kompanija u pljačkaškim privatizacijama umesto da je vraćena pravim vlasnicima čime bi ojačao srpski domaći preduzetnički i srednji sloj. To je, pored nesumnjivog kriminala, verovatno i dodatni razlog zašto to nije učinjeno. Taj dug mora biti vraćen i nepravda ispravljena. To garantujem.
Autor je predsednik Srpskog pokreta Dveri i predsednički kandidat Patriotskog bloka.
Komentari 16
ostavi komentar