Pismo arhitekte: Treći srpski ustanak

Dok najveći deo naroda u Srbiji živi na ivici bede i siromaštva, kada građani Zrenjanina (80.000 stanovnika) nemaju pijaću vodu već više od 16 godina, a od nedavno se i guše od smrada koji se širi iz lokalne kafilerije, kada se građani Pančeva (90.000 stanovnika), Smedereva (63.000), Bora (40.000), Kostolca (10.000) bukvalno dave višestruko zatrovanim vazduhom, kada građani Beograda na levoj obali Dunava još uvek strepe da li će vodostaj Dunava narasti i opet izazvati izlivanje septičkih jama, kada još uvek trećina Beograda nema kanalizaciju, a preostale dve trećine se direktno izlivaju u Savu i Dunav i na godišnjem nivou ispuste 60.000 olimpijskih bazena neprerađenih fekalija, kad deponija smeća u Vinči (ponovo) gori, tako da se zagađenje vazduha oseća u velikom delu Beograda, a vrednosti štetnih čestica (PM 2.5 i PM 10) budu i višestruko veće od dozvoljenih.

Dok se u bescenje prodaje najplodnija zemlja u Vojvodini, dok se u bescenje u Beogradu prodaju simboli, po kojima se grad prepoznaje ("Beograđanka" i "Sava centar"). Dok je "odliv mozgova", i dalje veći od 50.000 na godišnjem nivou, kao posledica sve gorih životnih uslova i bezperspektivnosti, dok se sistematski uništavaju prirodni resorsi i zagađuje životna sredina širom Srbije (pretvarajući planinske reke u nerentabilne male hidroelektrane i nemilice sečom, uništavaju šume), uz napomenu da je zbog nedostatka relevantnih podataka za veći deo Srbije (naročito Južna Srbija), ovaj pregled nepotpun.

Za to vreme, najčešče, loše vesti koje dopiru do javnosti posredstvom malobrojnih (još uvek slobodnih) medija i tzv. "društvenih mreža", a koje otkrivaju svakodnevno nove lopovluke, beskrupulozne pljačke društvene imovine i budžeta, kriminal i korupciju (obično praćenu "sukobom interesa"), u kojima se najčešće pominju glavni protagonisti: braća Vučić, braća Mali, brat i sestra Brnabić, brat i sestra Kisić u trilingu sa zaovom Nelom Kuburović (ministarkom pravde), sin (ministar policije) i otac Stefanović, brat i sestra Babić... i još bezbroj "sitnih" lopova koji kao hijene rastaču ostatke (svega vrednog) što je još preostalo u Srbiji.

Bivša Vlada Republike Srbije, ocenjena od strane mnogih autora (na osnovu njenog učinka tokom svog mandata), kao najgora Vlada u istoriji Srbije, personalno gledajući po resorima, sastavljena od najgorih, među najgorima.

Novopredložena Vlada (konačno, tri i po meseca nakon letošnjih "lažnih" izbora), biće ustvari samo replika bivše Vlade u kojoj će samo premijer(ka) biti ista, a po resorima "karte će biti izmešane".

Postavka ovako predložene Vlade, mogla bi (u nekoj komičnoj varijanti) bez preterivanja da konkuriše Pavićevoj seriji "Bela lađa". Komentari na ovaj predlog kreću se od najbanalnije sprdnje, do najozbiljnijih upozorenja, u kom pravcu sve to može da ide i dokle može da stigne.

Glavni oslonac na koji se vlast oslanja je "ministarstvo propagande", na čelu sa "Javnim servisom" i njegovim upravljačkim "trilingom" (generalni direktor RTS, Upravni odbor RTS i Regulatorno telo za elektronske medije- "REM") koji funkcioniše sa osnovnim zadatkom (dobijenim iz "centrale"): veličanje uspeha vladajuće koalicije, odnosno SNS-a i njenog predsednika, kako na planu unutrašnje, tako i spoljne politike, jednovremeno sa ignorisanjem svega što bi moglo da umanjuje taj "uspeh".

Drugi ešalon ovog "ministarstva", ešalon šunda: TV "Pink", TV "Happy", TV "Studio B", TV "Prva", TV "Supernova", uz vernu podršku "Informera","Kurira","Srpskog telegrafa"... sa zadatkom (pored osnovnog zadatka "Javnog servisa"): pljuvanje neistomišljenika, uz najprizemnije i najmonstruoznije laži o njima.

I konačno, treći (najbrojniji) ešalon šljama, koji se sastoji od armije botova i ekstremnih navijačkih hordi, kao i pojedinaca i organizacija desničarske orijentacije, a koji, po zadatku (iz "centrale") obavljaju za "ministarstvo" najprljavije poslove.

Brojni komentari svih tekstova, bilo gde da su objavljeni, od strane njihovih neistomišljenika, dočekuju se enormnom količinom "bljuvotina" botova, ostrašćenih "do bola", sa neverovatnom mržnjom prema autorima tih tekstova.

Ispisivanje grafita je, već, korak dalje. Oni su upereni (grafiti) prema odabranim pojedincima (neistomišljenicima, kojih se oni u suštini plaše), njihovim porodicama i sve češće sa pretnjama smrću. Očigledno je da su i "komentatori" i "pisci" grafita instruirani iz "centrale".

Navijačke horde su upotrebljavane za izazivanje panike i straha kod građana, organizujući bakljade po krovovima stambenih zgrada za vreme vanrednog stanja, a takođe i za fizičko maltretiranje građana i razbijanje demonstracija, kao ispomoć policiji i žandarmeriji, sa kojima su se (prosto) nadmetali u brutalnosti i iživljavanju nad nenaoružanim demonstrantima.

Postavlja se pitanje: pa kako to, napred navedeni protagonisti (izazivači svih zala), mogu da rade to što rade? Pa lepo. Oni su prvo neutralisali sve institucije koje bi mogle da im smetaju i uspostavili sistem koji ih štiti, u kojem se osećaju konforno i sigurno, što im omogućava da bez ikakvih posledica mogu da rade što god požele.

Ovi protagonisti, glavni eksponenti vlasti su postavili u gradovima za gradonačelnike najveći ološ, a po opštinama bitange, uz čiju pomoć sprovode svoj način vladanja: bahatošću, bezobrazlukom, lažima, ponižavanjem, ismejavanjem podčinjenih, u direktnim kontaktima grubošću i "đonom". Oduzeli su ovom narodu sve: pravo na normalan život, dostojanstvo i konačno slobodu.

A druga strana, zastupljena najumnijim ljudima Srbije: (profesori Univerziteta, pojedini članovi SANU-a, pisci, lekari, umetnici vrhunski glumci, reditelji, muzičari, arhitekti), novinari, advokati, sudije, sveštenici, studenti, političari), u brojnim pokušajima da uspostave normalan kontakt i dijalog sa vlastima, ostali su bez uspeha. U tome nisu uspeli iz vrlo prostog razloga: taj način i taj jezik, jednostavno, vlast ne razume. Sa njima, nažalost, bi trebalo da se razgovara samo jezikom koji oni razumeju. Ako je potrebno može i "đonom". Srbija zna kako se to radi. Neće joj biti prvi put da osvaja svoju slobodu.

Nedavno objavljena - i prikazana karikatura autora D. Petričića sa naslovom III srpski ustanak (u kojoj je prikazana borba nezadovoljnog naroda protiv ove vlasti, "društvenim mrežama"). Ova sjajna karikatura je savršeno primerena tehnološkim i elektronskim dostignućima sadašnjeg vremena i izazvala je brojne komentare i kod razne publike i razne porive. Imajući u vidu "anamnezu" i "dijagnozu" bolesti od koje je Srbija teško obolela, jedina prava "terapija" je otpor, bez obzira da li se on zove III srpski ustanak (ili 6. oktobar), a svakako ne "društvenim mrežama", već konkretnim "argumentima".

Ivan Stojković, arhitekta u penziji