Kolumne

[ Izvor: Boban Stojanović ]

25. 02. 2020. 19:00 0

UTORKOM U 19 Boban Stojanović: "Izlaznost" - možda najvažnija reč 2020. godine

Da li će izlaznost na izborima 26. aprila biti merilo uspeha bojkota? Mnogi će reći da od toga zavisi uspeh ili neuspeh bojkota. Jedni govore o tome da je sve ispod 50% izlaznosti uspeh bojkota, drugi govore o granici od 40%, treći o granici od 30 i kusur procenata.

Suštinski, izlaznost jeste važna – ali ne i odlučujuća. Neki tvrde da je činjenica da opozicija ne učestvuje na izborima i da ćemo imati "krnji" parlament, dovoljno važan dokaz da legitimitet ne postoji. Mnogi se igraju procentima, ali izlaznost neće biti jedino i svakako ne najvažnije merilo uspeha. Ako se neki naredni izbori dočekaju u istim okolnostima (neslobodni i nepošteni), onda i izlaznost od 6% nije uspeh. Stoga se u ovom tekstu neću baviti granicom (ne)uspeha, već realnim sagledavanjem mogućnosti za broj izašlih birača 26. aprila. Koliko će njih zaista izaći na birališta tog dana ostaje da vidimo.

Ranija izlaznost i šta bi bilo da je bilo bojkota

Broj izašlih birača na poslednjim parlamentarnim izborima 2016. godine je bio 3,7 miliona, odnosno 56%, dok je na predsedničke 2017. godine izašlo 3,6 miliona birača odnosno 54%. Opozicija (ne računajući SRS) je na parlamentarnim izborima osvojila oko 824 hiljade glasova, na predsedničkim (ne računajući Šešelja, Čanka, i Popovića, čije partije će učestvovati na predstojećim izborima) – oko 1,3 miliona. Da je opozicija tada bojkotovala parlamentarne izbore i svi birači ih poslušali, izlaznost bi bila 43%, a u slučaju predsedničkih – 34,6%. Verujem da bi oba ova rezultata, a posebno drugi u aktuelnim okolnostima bila prihvatljiva za sve iz opozicije.

Birači vlasti – da li će baš svi izaći na izbore i koliko ih ima?

Glavne partije vlasti i njihove koalicije (SNS&SPS) su 2016. godine osvojile oko 2,23 miliona glasova uz oko 175 hiljada glasova za liste nacionalnih manjina. Ukupan broj ovih birača je oko 2,4 miliona ili 64,8% od izašlih, odnosno 35,8% od ukupnog broja birača.

Na predsedničkim izborima Vučić je osvojio 2,01 milion birača kao jedini kandidat vlasti, što je bilo 55,06% izašlih, odnosno oko 30% od ukupnog broja birača.

Ovde se javlja nekoliko pitanja – da li glavne partije vlasti mogu da izvuku više od 2,23 miliona birača na izbore koji će glasati za njih i uz liste nacionalnih manjina doguraju do ili preko 2,4 miliona birača? Poprilično sam siguran da ne mogu. Ne verujem da su ove stranke u međuvremenu privukle nove birače ili proširile „bazen“ ucenjenih i primoranih ljudi, a ni da su novi birači (u međuvremenu napunili 18 godina) postali njihovi birači i to u većem broju od umrlih u ovom periodu. Opet, teško mi je da očekujem da su opozicioni birači u međuvremenu postali birači vlasti. Stoga 2,4 miliona birača stranaka na vlasti vidim kao maksimum do kog oni mogu da dobace.

Opet, kako bi ostvarili taj rezultat i kako se ne bi stvorio utisak da vlast gubi podršku u apsolutnom broju birača, SNS i SPS moraju da izvuku na birališta apsolutno sve birače koje imaju. I tu se javlja pitanje "neprijatelja", pitanje druge strane i motivacije birača da glasaju na izborima na kojima svi unapred znaju pobednika. Jeste, SNS ima preko 700 hiljada članova, ogroman broj ljudi zavisi od stranke, ucenjeni su i primorani na različite načine, ali postoji i veliki broj ljudi koji glasaju za SNS jer smatraju da su oni najbolja opcija. Jedan od motiva tih ljudi je da se ne vrate "žuti lopovi", koji će "ponovo da kradu od naroda". Sada kada njih nema na izborima, pitanje je kako ove ljude motivisati za izlazak na izbore. Drugim rečima, kako izbeći pasivizaciju dela birača SNS?

Birači opozicije – gde su i šta rade?

- Realni broj onih koji bi glasali da nema bojkota bi verovatno ostao na nivou iz 2016. ili 2017. godine ili bi se smanjio. Veliki broj istraživanja je pronalazio jedan veliki broj birača koji su opozicioni, ali koji nisu opredeljeni. Oni bi ili ušli u tu cifru ili bi apstinirali.

- Radikali (argumenta radi svrstani u opoziciju) su 2016. godine osvojili 306 hiljada glasova, a na predsedničkim izborima je kandidat SRS-a uzeo 163 hiljade glasova. Vojislav Šešelj je na prethodnim parlamentarnim izborima naplatio svoj "uspeh" u Hagu i ostvario odličan rezultat, ali je već godinu dana kasnije taj broj gotovo prepolovljen. Šešelj je u godinama koje su sledile pokazivao kooperativnost sa Vučićem, a veliki broj njegovih birača to ne podržava. Poprilično sam siguran da radikali danas ne mogu da priđu ni blizu rezultatu sa predsedničkih izbora. Jedan deo njihovih birača se možda prelio na SNS, drugi ka Šapiću, a treći ka manjim desničarskim grupama, koje, opet, nisu ni blizu 3%.

- Deo birača liste Dveri-DSS iz 2016. godine i njihovih predsedničkih kandidata 2017. godine će verovatno i ove godine glasati za DSS. Ipak, da je u pitanju samo manji deo birača pokazuju istraživanja javnog mnjenja koja nijednom nisu pronalazila DSS iznad 3%, osim u koaliciji sa Šapićem. Značajan deo birača liste iz 2016. je zadržao Obradović, manji se verovatno odlio ka Vuku Jeremiću i Aleksandru Šapiću.

- Birači liste Čeda – Boris – Čanak teško da su ostali na tim pozicijama. Čanak je godinu dana kasnije osvojio 40-ak hiljada glasova usled koalicije sa SNS u Novom Sadu, SDS se praktično izgubio prethodnih godina i teško da imaju iole ozbiljnu podršku, a i svakako su deo bojkota, a LDP je u Beogradu 2018. godine kao najvećem uporištu osvojio manje od dve hiljade glasova (0,24% na gradskim izborima). Teško je očekivati da su ovi birači prešli na stranu vlasti ili partija koje izlaze na izbore. Pre se mogu tražiti kao birači PSG-a, DS-a, SSP-a, pa i Narodne stranke (pre svega oni SDS-ovi).

- Birači DJB-a iz 2016. godine su sve samo ne birači vlasti. Jedan mali deo se možda prebacio na birače SMS-a (stranke koju su osnovali bivši članovi DJB-a), ali u jakom malom broju. Možda se deo prebacio na neke od stranaka koje su nastale u međuvremenu (PSG, SSP), a jedan deo se sigurno i povukao (vratio) u apstinenciju.

- Birači Belog su baš teško birači SNS-a ili bilo koje opcije iz vlasti. A teško i da je neko u međuvremenu mogao da ih animira iz opozicije koja izlazi na izbore.

- Jankovićevi birači sigurno nisu prešli na stranu vlasti, već su ostali privrženi građanskom delu opozicije, pre svega PSG-u i delovima Saveza za Srbiju. Siguran sam da će veći deo njih biti deo bojkota.

- Šapić je u Beogradu osvojio oko 73 hiljade glasova. Uz dobru kampanju i prepoznatljivo lice bivšeg uspešnog sportiste može da okupi određene birače koji su protivnici bojkota i da ostvari solidan rezultat. Ima dobru bazu i može da preskoči cenzus od 3% bez obzira na izlaznost.

- Stranke i pokreti sa građanske opcije su ili potpuno neprepoznatljive (SMS, GDF, Srbija 21) ili nose balast prošlosti i kooperativnosti (ili makar takav utisak) sa vlašću (LDP, LSV) sa gotovo nikakvim šansama da se domognu 3%.

Vučićev problem je realnost, šta mu je rešenje?

Upravo tu se javlja najveći problem Aleksandra Vučića – kako imati visoku izlaznost, a istovremeno prebaciti i što više listi preko 3% izbornog praga. SNS mora da diže izlaznost u apsolutnim brojevima zarad očuvanja svoje pozicije, a to istovremeno znači da se diže broj potrebnih glasova za "šaren" parlament (na izlaznost od 50% je to 100.000 glasova, na 40% – 80.000, a na 30% – 60.000 glasova).

Suštinski, ako ne bude varanja i fingiranja rezultata, ako pretpostavimo da će vlast uspeti da izvuče svojih 2,4 miliona zajedno sa manjinama i ako častimo Šapića i Radikale sa po 100 hiljada glasova i još 200.000 birača za sve ostale (Evropski blok, Srbija 21, Metla, sve desničare – mada ne znam kako ih mogu skupiti) – to je opet na nivou od 2,8 miliona i 42,1% i to uz redukovanje biračkog spiska na 6,65 miliona birača (smanjenje od 70-80 hiljada u odnosu na prethodne izbore). Ovo je maksimalni broj birača koji realno može da izađe 26. aprila na izbore. A siguran sam da sam preterano "častio" mnoge sa ovog spiska.

Međutim, da bi ovo izgledalo ovako – opozicija u bojkotu mora da ubedi svoje birače da ne izađu na izbore. To je preduslov: da se ne dozvoli odliv svojih glasova ka onima koji na izbore izlaze, a po mogućstvu da se njihovi privole kod sebe ili makar ka odluci o bojkotu.

Uz to, mora se uspostaviti mehanizam kontrole: kroz posmatračke misije, istraživanja javnog mnjenja, izlazne ankete – kako bi postojao osnov za eventualno osporavanje rezultata izbora (pre svega izlaznosti i rezultata manjih partija) ukoliko oni drastično odstupaju od onog što se pronađe u javnom mnjenju. Za to se mora obezbediti podrška evropskih i međunarodnih institucija i organizacija kako se ne bi desilo da vlast pokrade i izbore na kojima nema protivnika.

Boban Stojanović, politikolog

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 0

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati