Život
13. 09. 2022. 21:15 0
Zajednička tuga je prepolovljena, a kada podelimo sreću ona se udvostruči
Dva muškarca, obojica veoma bolesni, zajedno su ležala u bolnici. Jedan od njih je mogao da sedi u svom krevetu svaki dan zbog vađenja vode iz pluća. Njegov krevet je stajao pored jedinog prozora u sobi. Drugi čovek je morao sve vreme da leži na leđima.
Brzo su se upoznali i pričali ceo dan. Pričali su o svojim porodicama, svojim domovima, poslovima, gde su bili u vojsci, a gde su bili na odmoru. Svaki dan čovek koji je sedeo pored prozora opisivao je drugom čoveku stvari koje je video napolju.
Čovek na drugom krevetu počeo je da živi za one jednočasovne trenutke kada je njegov prijatelj sedeo i pričao o događajima i bojama spoljašnjeg sveta. Prozor je gledao na park pored labudovog jezera.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala deca su spuštala svoje čamce u vodu.
Mladi parovi su se zagrlili i šetali pored cveća svih boja. Veliko, staro i snažno drveće ulepšavalo je pejzaž, a u daljini su se videla svetla grada.
Kada je čovek pored prozora sve ovo detaljno objasnio, njegov drug na drugom krevetu je zatvorio oči i zamišljao sve te živopisne prizore.
Jednog dana mu je jedan čovek pored prozora opisivao paradu koja se kretala duž jezera. Iako njegov prijatelj nije čuo muziku, video je u svom umu. Tako su prolazili dani i nedelje.
Jutarnja medicinska sestra je jednog jutra donela vodu za pranje i pored prozora pronašla telo čoveka koji je mirno preminuo u snu. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je iznelo telo napolje.
Čim je to bilo moguće, drugi čovek je tražio da ga prebace do prozora. Medicinska sestra je bila srećna što ga je obavezala, pobrinula se da mu bude udobno i ostavila ga na miru.
Uz veliki napor, polako se podigao na laktove da prvi put vidi spoljni svet.
Konačno je imao priliku da sam uživa u lepoti na otvorenom. Pogledao je kroz prozor i video prazan zid.
Čovek je pitao svoju sestru šta je razlog što je njegov pokojni prijatelj tako lepo opisao stvari u spoljašnjem svetu. Sestra mu je rekla da je slep i da ne vidi zid koji je stajao ispred prozora. Rekla je: "A, možda je hteo da te usreći?"
Epilog: Neizmerna sreća leži u tome da usrećujemo druge, bez obzira na naše uslove. Zajednička tuga je prepolovljena, a kada podelimo sreću ona se udvostruči. Ako želite da se osećate bogatim, prebrojite stvari koje novac ne može kupiti. "Danas je dar, zato se i zove sadašnjost".
Komentari 0
ostavi komentar