Život
23. 05. 2022. 17:43 0
Kako je u 19. veku izgledao požarni alarm u Beogradu?
"Nekada su požari objavljivani pucnjavom iz pušaka, lupanjem u zvona, doboše, glasnim prizivanjem u pomoć ili gruvanjem u vrata i prozore najbližih komšlija, ali već 1863. godine, kada je Beograd dobio najvišu građevinu, koju je njen vlasnik kapetan Miša poklonio domovini u obrazovne svrhe, situacija oko "požarnog alarma" se promenila", napisao je na Tviteru Živojin Žika Petrović, autor knjiga "Nestvarno a stvarno", "Doviđenja" i "Ratnik sunca".
Njegovu objavu prenosimo u celosti:
"Naime, Kapetan Mišino zdanje je na krovu imalo stražaru (postoji i danas) koja je dugi niz godina služila kao najpogodnija osmatračnica. Sa sve četiri strane, u dužini po tri metra, bila je u staklu, a imala je okolo i šetalište u širini od jednog metra, gde je dežurni vatrogasac boravio leti, dok je zimi ulazio unutra i nadgledao ceo Beograd.
Takav vidik, sa Velike škole, omogućavao mu je da prema dimu i plamenu odredi ne samo kvart i ulicu u kojoj se pojavio požar, bveć približno i broj kuće koja gori. Ako se požar pojavi danju, on bi isticao crveni barjak, a noću je kačio crveni fenjer, i to na onoj strani gde je vatra buktala.
Dežurni osmatrač bi, ujedno, kroz veliku i dugačku trubu, pozivao kolegu koji se nalazio na drvenoj kuli Velike pijace, danas Studentski trg, koji bi dalje alarmirao građane i "patroldžije", naravno sve to pod uslovom da kolega nije bilo, ispod drvene kule, u kafani "Rajić", poznatoj po tome što je već oko 1860. godine prva u Beorgadu nudila do tada nepoznat leskovački izum - ćevapčiče", napisao je na Tviteru Živojin Žika Petrović.
Komentari 0
ostavi komentar