Život
04. 06. 2020. 10:04 6
Milan radi 24/7, spava u kontejneru, pojede pesak uz obrok, ali se u Srbiju ne vraća
Inženjer Milan Mihajlović iz Beograda, koji trenutno radi na bušotini nafte u Kazahstanu, govorio je za Direktno.rs o iskustvima sa posla u dalekoj nam zemlji, o 24-časovnom radnom vremenu i pripravnosti u kojoj mora da bude, ali o tome koje su prednosti Kazahstana u odnosu na Srbiju.
Mihajlović je rođen u Bitolju 1965. godine, a s obzirom na to da mu je otac vojno lice, morao je redovno da se seli, da bi u Beograd došao pre 45 godina. Milan je u prestonici Srbije završio osnovnu i srednju školu, kao i Rudarsko-geološki fakultet na smeru za eksploataciju nafte i gasa. Nakon završetka studija, svojstveno struci, odmah je našao posao, a u "belom svetu" radi od 2011. godine. Radio je u Turkmenistanu, Egiptu, a sada hleb zarađuje u Kazahstanu.
- Moj posao je posao supervajzora na bušećem postrojenju. Mojih 15-tak kolega i ja radimo za jednu kompaniju koja ima ugovor sa kazahstanskom nacionalnom kompanijom o supervajzingu na tim postrojenjima. Posao mi je, dakle, nadgledanje kako jedan bušeći toranj radi, da li je sve po protokolu i programu, korigujem ukoliko nešto nije u redu - objasnio je Mihajlović na početku razgovora za Direktno.rs, dodavši da je posao težak u zavisnosti na kom ste radnom mestu.
- Najteže je onima koji su fizički i meteorološki izloženi svakakvim prilikama. Što se mene tiče, ja sam prvi u toj hijerarhiji, pa mi je malo manje naporno. Generalno jeste teško, nemate normalne uslove za život. Stanujete u kontejneru koji je priključen na neku centralu koja troši naftu i proizvodi struju, šibaju vas vetrovi, prašina, pesak... Dok jedete hranu ne postoji način da vam ne krcne nekoliko puta među zubima od posledica nanošenja peska - dodao je inženjer.
Postrojenje, tvrdi on, radi 24 sata. Nema pauze, niti ograničenog radnog vremena.
- Kao supervajzor dostupan sam u svakom momentu za nadgledanje postrojenja i određenih problema. U principu radim 28 dana, pa sledećih 28 odmaram. Sve se zakomplikovalo usled kornavirusa, pa sam tamo morao da ostanem tri meseca zbog zatvaranja granica, ali u uobičajenim uslovima, 28 dana radim i isto toliko dana odmaram, za šta iskoristim priliku da dođem kući - rekao je Mihajlović koji se trenutno nalazi u Beogradu, a za nekoliko dana trebalo bi ponovo da otputuje u Kazahstan.
"Standard je bolji nego u Srbiji, što nije tako teško"
Za tu zemlju kaže da je izuzetno napredovala u poslednje vreme, a da su se većina gradova, među kojima su najveći i najpoznatiji Almati i prestonica Nur Sultan (bivša Astana), drastično promenili na bolje.
- Što se standarda tiče, generalno je bolje u odnosu na Srbiju. Ima doduše siromašnog sveta, kao i svuda, ali su u proseku bolji od nas, što nije tako teško. Ne znam tačno kolika im je prosečna plata, ali po onom što voze, kao i po građevinama, može se zaključiti da su daleko ispred nas. Kazahstanci su mahom muslimanske veroispovesti, ali su izuzetno prijateljski raspoloženi i prema pravoslavcima i prema katolicima. Jedino stranci mogu da se suoče sa nelagodom u smislu da su ljudi u Kazahstanu svesni da strancima ide mnogo para za plate. Ali, da se razumemo, njihova industrija ne bi bila uspešna toliko bez stranog faktora - kaže srpski inženjer.
Za razliku od Turkmenistana, Kirgistana, Tadžikistana i ostalih država koje su nastale raspadom SSSR-a, prema mišljenju našeg sagovornika, Kazahstanci imaju najveću želju da se približe Evropi, da uzmu od Evrope sve ono za šta procene da valja i da napreduju u tom pogledu.
Kada je u pitanju dilema između odlaska u inostranstvo u potragu za boljim životom i ostanka u Srbiji, Mihajlović tvrdi da je to individualna stvar i da svako treba da odluči po sopstvenom nahođenju.
- Kad bi se ovde nešto promenilo, pa nekim radnim akcijama opet da probamo da dignemo zemlju iz pepela, onda bi imalo smisla da ostanemo u ovoj zemlji. Sve ostalo je prilično individualno, razumem ljude koji odlaze u potragu za boljim životom, ali razumem i one kojima je teško da odu iz matične države uprkos lošoj situaciji. Što se konkretno mog zanimanja tiče, odnosno naftne industrije, bilo je znatno berićetnije pre 20, pa i pre 10 godina, ali i sada može dobro da se zaradi ukoliko se bavite zanimanjima koja su uvek tražena i koja se dobro plaćaju. Nisam pristalica toga da po svaku cenu treba odlaziti iz Srbije, sam siguran da svako treba da se bori za bolji život i uslove - zaključio je inženjer Mihajlović.
Komentari 6
ostavi komentar