Život

V. Todorović

01. 06. 2020. 20:35 0

“Ko zna zašto ih je život naveo da se baš meni obrate i traže pomoć“

Najviše bih na ovom svetu volela da niko ne bude gladan, da svi budu siti i zadovoljni, da niko ne spava u hladnom krevetu i da svi budu srećni, nažalost kakva nam je država tako ne može tako biti - započinje svoju priču Miroslava Noćajac iz sela Nikinci kod Rume.

Humanitarnim radom počela je intenzivno da se bavi pre godinu dana, a na to su je podstakle sopstvene teške životne okolnosti.

Otac je išao 18 godina na hemodijalizu i bio je najduži bolesnik u Sremskoj Mitrovici. Majka je radila sezonske poslove i jedva su preživljavali, jer je sav novac odlazio na lekove. Njena majka je uprkos teškoj novčanoj situaciji, pomagala ženi sa malim detetom koja im se obratila za pomoć. Kada se zaposlila, Miroslava je nastavila da po uzoru na nju pomaže onima kojima je to najpotrebnije.

- Pronalazila sam sebe u tom detetu, jer se naša mama borila isto tako da nama pomogne. Nastavila sam da pomažem i počela da tražim pomoć od sugrađana i za druge ugrožene - priča Miroslava.

Tako je osnovana i grupa na Fejsbuku „Obrok za druga - Ruma“ na kojoj se građani javljaju za donacije i pomažu manje srećnim sugrađanima. Pakete sa pomoći koju građani daju Miroslava pakuje na biciklu i vozom odlazi do Rume, kako bi porodicama pomoć podelila lično.Kada se pročulo da pomaže ugroženima, ljudi su počeli da se javljaju u velikom broju. Ali životnih potrepština uvek fali, naročito hrane, hemije i odeće. Pomoć, kaže, nije potrebna samo onima koji bukvalno nemaju šta da jedu, već i onim porodicama kojima život donese teške situacije.- Dođe vremenski period kada su ljudi ostali bez posla, stanuju privatno, i onda ne možeš izdržavati porodicu jer nemaš od čega. Naročito pomažem starijim sugrađanima čija su deca otišla u inostranstvo. Bake i deke ne znaju za sebe, nemoćni su, više su gladni nego što su siti - priča Miroslava.

Ona svakodnevno kuva obroke za sve one koji će tog dana možda ostati gladni. Pomaže svima koji joj se za pomoć obrate, a njih je mnogo - ugrožene porodice, samohrani roditelji, staratelji.

- Imam majke koje dolaze s posla, rade za minimalac, a imaju po petoro šestoro dece i onda im skuvam krompira, paprikaša, pasulja i obradujem ih za par dana.

Ono što je pored hrane najviše potrebno jeste stolarija, jer ima dosta porodica koje nemaju prozore na kućama. U kući je vlaga, duva na sve strane, a deca često obolevaju od bronhitisa.

- Kada bi se odazvala neka građara, neka pvc stolarija. Ne mora to biti nova, može i polovna, samo da sredimo tim ljudima do zime. Tako isto, ko ima stovarište ogreva, marketi, restorani za uslovni obrok, lepo bi bilo da se odazovu - apeluje Miroslava.

Restorani sa uslovnim obrocima velika su pomoć i u njima se nahrani dosta gladnih, uplatama građana do 300 dinara može se pojesti kompletan obrok.- Donator ode i uplati obrok u taj restoran, ja pošaljem ugrožene i svima bude lepo. Takođe se može odneti brašno u pekare, te ugroženima podelim bonove. Nahrane se mlekom, nekim pecivom - priča Miroslava.

Za pomoć se obraćala i opštini Ruma kada je sve zaživelo, ali opština joj nije dala odgovor. Iako je više puta tražila pomoć preko radio emisija i ljudi koji rade u opštini, naišla je samo na muk nadležnih. To je međutim neće zaustaviti da, kako kaže, nastavi da pomaže drugima.

- Ne razumem uopšte čemu tolika odbojnost prema meni. Sve manje imam donatora i to je ono što me koči, ali svoj rad i trud neću napustiti i neće me ništa poraziti.

Za božićne i novogodišnje praznike sama je na biciklu podelila deci oko 70, 80 paketića.- Izigravala sam jedan vid Deda Mraza na biciklu i to je bila neopisiva sreća - priča Miroslava kroz smeh. - Mnogo ih ima gladnih, kad dođem i vidim da su kartoni na prozorima obuzme me jeza i dođe mi da plačem. Ali ono što dobijam za uzvrat kad dođem kod porodice i donesem hranu, dečije zagrljaje i crteže, to je ono što meni treba i ništa više.

Ipak, pomoć kako bi nastavila da se pomaže drugima je prekopotrebna i stoga poziva sve one koji su u mogućnosti da pomognu onima koji imaju malo ili ništa.

- Najviše bih volela da se smanji broj ugroženih, gladnih i nezaposlenih. Da što više dece ima srećnije detinjstvo, a ne da žele čokoladicu iz prodavnice - zaključuje Miroslava.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 0

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati