ZA SVE ROMANTIKE "Elena" u mojoj duši za nove generacije

Autorski rukopis benda je bila kreativna ljubav, misao da se može promeniti svet, odudarao je od većine tadašnjih grupa. Vođen ljubavlju prema muzici, ali i životu, te čoveku uopšte, ova grupa je tokom celog svog plodonosnog delovanja, gotovo nepogrešivo stvarala hitove.

Tekstovi ITD benda osvajali su na prvu svojom emocijom i dubinom kojom prodiru u dušu, terajući vas na razmišljanje i novo slušanje.

Večno se pamte "Lagano umirem", "Gradske cure", "Majko zemljo", "Slovenska minijatura", "Osvajam Beograd", "Tekila šila" i druge, ali ipak najlepša sećanja ostavlja kroz remek delo "Elena". Najupečatljivija, "Elena" je nešto posebno, po mnogima jedna od najlepših napisanih pesama iz vremena Jugoslavije.

ITD su osnovali 1974. godine Kordunaši Branislav Bekić, Milan Bekić i Nebojša Tepšić iz Vrginmosta. Kasnije im se pridružio Rastislav Topoljski iz Vrginmosta i Jadranko Mileusnić iz Vojnića. Godine 1982. počinju saradnju sa tekstopiscem Miroslavom Drljačom - Rusom, a 1984. izdaju prvi album "Dvadeseti vijek".

Rat ih je preselio u Srbiju, Tepšić je umro u Vankuveru, a posle više od dve decenije od kada se povukao, bend je prošle godine u Zagrebu plasirao numeru pod nazivom "Plesač na žici", koji govori o neprilagođenosti, posebnosti, uz svojevrstan omaž Nikoli Tesli.

"Elena"

Jesen je tužna,
od kiša raskvašen put,
sam protiv vjetra,
umoran kao list žut.

Sad kad sam bez tebe,
duša mi ozebe,
i moja ljubav,
umire za tebe,
u srcu mome,
tuga golema.

Eleno, srce ludo,
izgubljeno,

Na tvome dlanu,
piše da još sam tvoj,
latice govore,
kao da voliš me još.

Ponekad pomislim,
zašto da postojim,
bez tebe ja se,
ni smrti ne bojim,
u srcu mome,
tuga golema.

Eleno, srce ludo,
izgubljeno,

Elena iz mojih snova,
ljubav moja,
lelek zemlje južnog mora.

Elena u mojoj duši,
milo moje,
gorak pelin bol ne guši...