Svet

Direktno.rs

28. 06. 2022. 10:56 52

Građani Belorusije ne žele da žive u diktaturi

Od svih evropskih država, građani Belorusije su zasigurno u najtežem položaju. Autoritarni lider, koji se suštinski ponaša poput diktatora, Aleksandar Lukašenko, neprekidno vlada Belorusijom još od 1994. godine, odnosno gotovo 30 godina i kako se čini, vlast mu se poprilično osladila. Lukašenko je zamrznuo Belorusiju u vremenu i od nje napravio privatnu državu u kojoj se njegova reč ne dovodi u pitanje. Ljubitelji lika i dela beloruskog predsednika kao argument zašto je on "dobar" za Beloruse koriste to što je formalno u Belorusiji stopa nezaposlenosti veoma niska. Pritom, zaboravljaju da je privatni i strani kapital u to zemlji veoma ograničen i da je ekonomija pod potpunom kontrolom vlasti, odnosno u ovom slučaju jednog čoveka.

Ipak, građani Belorusije su masovnim protestima pokazali da se ne plaše vlade i da ne odobravaju njene postupke. Protesti u Belorusiji koji su se intezivirali od 2020. godina, pa sve do danas govore u prilog toma da su Belorusi spremni da promene nelegitimnu vlast koja ih decenijama unazad ugnjetava. Belorusi nemaju osnovne građanske slobode, o čemu govori činjenica da vlast od početka silom, hapšenjima, ucenama i pretnjama pokušava da krvavo uguši proteste, ali je narod ipak voljan da se žrtvuje, ne bi nešto konačno promenili.

Lukašenko je vrlo svestan činjenice da je građanima zemlje koju vodi dosta života u suštinski komunističkom režimu u kome je demokratija samo mrtvo slovo na papiru, a višestranački sistem postoji samo formalno. Zbog toga se on svim silama trudi da zaustavi opravdano nezadovoljstvo građana, metodama koje neodoljivo podsećaju na diktatorske režima u najmračnijim epohama istorije.Kako se Lukašenko nosi sa pritiscima demonstranata svedoči video snimak iz 2020. godine na kome beloruski predsednik helikopterom dolazi u svoju rezidenciju u Minsku, sa puškom kalašnjikov i u pancir prsluku. Rezidencija se nalazi oko dva kilometra od mesta gde su se okupili građani i pristalici opozicije. Ono što je bilo komično u ovoj situaciji (pored činjenice da se predsednik toliko boji građana, pa mora da nosi pušku i pancir) jeste to da mu je kalašnjikov bio bez šaržera, odnosno nije nosio municiju.

Jasno je da se predsednik Belorusije koristi silom kada god građani negoduju njegovo vođenje države, jer nije spreman na dijalog i mirno rešavanje konflikta, o čemu govori i to da je tokom protesta izdao dozvolu policiji da smrtonosno naoružanje "ukoliko je to potrebno".

Rezultat tako neodgovornog postupanja vlasti jesu mrtvi, ranjeni i na hiljade uhapšenih građana. Vlast oličena u Lukašenku se plaši ne samo ljudi, već i simbola, pa je stara zastava Belorusije veliki problem za državne moćnike. Stara belo-crvena zastava postala je simbol građana koji žele da se okrenu demokratskim tekovinama i pridruže razvijenim zemljama u kojima je demokratija zaista implementirana. Zastava potiče iz 1917. godine, kada je Belorusija stekla nezavisnost, koju su boljševici ubrzo ugušili.

Stara zastava Belorusije ponovo je postala zvanična 1991. godine kada je Belorusija stekla nezavisnost, ali je Lukašenko 1995. vratio komunističku crveno-zelenu zastavu, nakon referenduma koji mnogi građani Belorusija smetraju nelegitimnim. Zato je danas stara zastava Belorusije simbol otpora demokratski orijentisanih građana te zemlje, koji žele da povrate nezavisnost svoje zemlje i da sarađuju sa vladama i ljudima iz Evrope, što ne mogu učiniti sve dok ih Lukašenko neprekidno gura u sve veći ruski uticaj.
Beloruski narod ne želi više da bude izopšten od strane država koje neguju demokratsku tradiciju, jer kako se decenijama ne radi ništa po pitanju razvoje demokratije, a pogotovu i ekonomije te zemlje, životni standard građana je sve gori.

Još 1997. godine Savet Evrope suspendovao je članstvo Belorusiji u toj međunarodnoj organizaciji, zbog nepravilnosti na izborima, ali i zbog represiije koju vlast čini nad opozicijom, kao i svim građanima čiju nema podršku. Lukašenko je dva puta menjao Ustav, oba puta na svoju korist. Prvo je sebi produžio mandat sa 5 na 7 godina, a zatim je usvojen amandman prema kome predsednik države ima neograničen broj mandata.

Dodatnu prepreku boljtku beloruskog naroda čini čvrsto partnerstvo između Aleksandra Lukašenka i zvaničnog Kremlja. Privreda ove zemlje u većini zavisi od Rusije, te je zavisnost Belorusije od Rusije ogromna. Do te zavisnosti, osim zbog simpatija između Lukašenka i Putina, došlo je i zbog konstantnog “peckanja” između beloruskih vlasti i demokratskih zemalja, koji su neretko reagovale na kršenje osnovnih ljudskih prava u toj zemlji.

Belorusija je dosta ruskog uticaja u njhovoj zemlji i nisu voljni da se bore u sukobu koji nije njihov. Zato je podrška pomaganju Rusiji u konfliktu u Ukrajini veoma mala među građanima. Kao da im nisu dovoljni unutrašnji problemi, sada ih Lukašenko gura i u sukob sa kojim suštinski nemaju nikakve veze. Rat u Ukrajini traje mnogo duže nego što se prvobitno očekivalo i ta situacija može imati negativan uticaj na ionako loš životni standard beloruskog naroda.
Beloruska vlast nastupa onako kako odlučuje Kremlj, jer se i sama nalazi u nezavidnom položaju, s obzirom na to da ne postoji saradnja Belorusije i zapadnih zemalja, pa su vlast u Belorusiji primorana da bude "mali brat" Rusije. Moskvi ide u korist svaka nasilna akcija predsednika Lukašenka prema sopstvenom narodu, jer time vlast u Belorusiji dodatno slabi svoju poziciju u međunarodnim odnosima i "ukopava" svoju pregovaračku poziciju sa Rusima, te se dodatno pojačava zavisnost na liniji Minsk-Moskva.

Tokom protesta 2020. godine, Kremlj je ponudio "vojnu pomoć" Lukašenku u slučaju da dođe do promene režima. Na takvu akciju Rusija se odlučila jer je svesna da ukoliko Lukašenko ode sa vlasti, gubi još jednog sigurnog partnera. S obzirom na sadašnju situaciju, odnosno na vojni sukob u Ukrajini, Rusija će se dodatno potruditi da pojača zavisnost Minska.

I pored svih pritisaka, hapšenja, maltretiranja i progona, građani Belorusije i dalje ne odstaju od svoje slobode i želje da njihova zemlja krene putem razvijenih država, jer im je dosta maltretiranja od strane sopstvenih vlasti koji ih tretiraju kao građane drugog reda. 

Ta želja dodatno je ojačana trenutnim okolnostima u kojima Rusija ima priliku da intekriše Belorusiju kao svoj sastavni deo. Godinama unazad, ekonomska, politička i vojna zavisnost Minska, konkretno Lukašenka koji ima apsolutnu vlasti u Belorusiji, od Moskve, uz sve veću međunarodnu izolaciju, vodi ka tome da beloruske vlasti nemaju ni na koga da se oslone, osim na Kremlj. Zbog toga su građani voljniji nego ikada da sudbinu zemlje preuzmu u svoje ruke.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 52

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Vrati mi papuču

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati