Društvo i ekonomija
06. 02. 2026. 07:09 1
Region se naoružava, savezi kristališu: Srbija pred STRATEŠKOM odlukom
Vojni savezi, rast budžeta za odbranu, vraćanje obaveznog vojnog roka i intenzivna nabavka savremenog naoružanja postali su nova realnost regiona. Ulazak u 2026. godinu obeležen je snažnim globalnim potresima - ratom u Ukrajini, krizama na Bliskom istoku, tenzijama u Latinskoj Americi, ali i redefinisanjem odnosa unutar NATO-a i između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije. U takvom okruženju, pitanje više nije da li će se bezbednosna arhitektura Evrope menjati, već kako i kojom brzinom - i gde je u svemu tome Srbija.
Nikola Vujinović, istraživač Studija bezbednosti, upozorava da se prostor za politiku vojne neutralnosti, kakvu Srbija vodi godinama, postepeno sužava.
- Taj prostor određenog "sedenja na više stolica" se polako zatvara i naše rukovodstvo bi moralo veoma ozbiljno da razmisli da li će se svrstavati - i gde će se svrstavati - ocenjuje Vujinović.
Bezbednosna situacija u regionu, kako navodi Vojinović, još nije eskalirala u otvorenu krizu, ali je izuzetno dinamična. Balkanu trenutno ide u prilog to što su pažnja globalnih sila i svetskih medija usmereni na druga krizna žarišta. Ipak, odjeci sukoba u Ukrajini, na Bliskom istoku i u Venecueli neminovno se reflektuju i na jugoistok Evrope, piše Euronjuz Srbija.
- Na Balkanu i dalje postoji mnogo nezavršenih priča i zamrznutih konflikata. To otvara prostor da akteri koji su nezadovoljni ishodima iz devedesetih ili ranih dvehiljaditih pokušaju da, u novim globalnim okolnostima, promene taktiku ili strategiju - kaže Vujinović.
NATO, Evropa i nova preraspodela moći
Jedan od ključnih faktora aktuelnih promena jeste redefinisanje odnosa unutar NATO-a. Administracija Donalda Trampa, i u prvom i u drugom mandatu, insistira da evropski saveznici preuzmu znatno veći deo bezbednosnog tereta, što se ogleda u zahtevu da se za odbranu izdvaja i do pet odsto BDP-a.
- To povećanje vidimo i u regionu. Hrvatska i Albanija, kao članice NATO-a, nemaju izbora - one moraju da jačaju svoje vojne kapacitete. Evropska unija dodatno podstiče taj proces kroz fondove poput SAFE-a, koji jačaju namensku industriju i vojnu infrastrukturu - objašnjava Vujinović.
Kriza oko Grenlanda dodatno je otvorila pitanje stabilnosti saveza i odnosa između SAD i Evrope. Iako nije došlo do dramatičnih lomova, jasno je da se bezbednosni okvir u kojem je Evropa decenijama funkcionisala - pod američkim kišobranom - menja.
Evropska vojska i "vojni Šengen"
Paralelno sa tim, u Evropi se ponovo otvaraju rasprave o formiranju evropske vojske i uspostavljanju takozvanog "vojnog Šengena", koji bi omogućio brzu mobilnost trupa širom kontinenta. Baltičke zemlje već su uspostavile zonu vojne mobilnosti, dok se slični modeli razmatraju i drugde.
- Evropa ima kapacitete, ali su oni decenijama bili uspavani. Sada se namenski kompleks budi - vidimo nova ulaganja, nove inicijative, inovacije. Nažalost, Ukrajina je trenutno poligon na kojem se ti kapaciteti testiraju - navodi Vujinović.
Posebno mesto u toj novoj bezbednosnoj arhitekturi zauzima Zapadni Balkan. Prema Vojinoviću, to je region u kojem Evropska unija i pojedine evropske sile imaju najveći manevarski prostor da demonstriraju moć i utiču na procese.
- Balkan je prostor gde se Evropa "igra". Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Severna Makedonija - to su zemlje koje su ili kandidati za članstvo u EU ili su već duboko u njenoj orbiti - kaže on.
U tom kontekstu, dodatnu pažnju izazvao je trojni vojni savez Hrvatske, Albanije i Kosova. Iako se na prvi pogled činio simboličnim, Vujinović ukazuje da se sada vide konkretni elementi operacionalizacije - od zajedničkih projekata do prelivanja sredstava iz evropskih fondova.
Srbija između neutralnosti i svrstavanja
Srbija, sa druge strane, nastavlja politiku vojne neutralnosti, sarađujući i sa Istokom i sa Zapadom, kupujući naoružanje od različitih partnera - od Rusije i Kine, do Francuske, Izraela i SAD.
- Cilj je da se pokaže da Srbija nije pretnja nikome. Ali pitanje je koliko dugo takva politika može da se vodi u okruženju gde su se gotovo svi drugi već svrstali - upozorava Vujinović.
On podseća da je odgovor Srbije na trojni savez Zagreba, Tirane i Prištine bila jača vojna saradnja sa Mađarskom, ali da za sada nema jasne operacionalizacije tog partnerstva.
Prema Vujinoviću, Srbija se nalazi pred strateškom raskrsnicom.
- Podrška NATO-u u Srbiji je jednocifrena, i svako ko to otvoreno zagovara politički je marginalan. Ali istovremeno, dolazi vreme kada ćemo morati jasno da definišemo šta nam je činiti - kaže on.
Upozorava i na opasnost "samoispunjavajućeg proročanstva" - spirale naoružavanja u kojoj svaka strana, plašeći se druge, dodatno povećava sopstvene kapacitete.
Kao mogući izlaz, Vujinović vidi jačanje regionalnog dijaloga i inicijativa koje bi smanjile tenzije.
- Možda je inicijativa poput Otvorenog Balkana bila pravi put. U duhu one stare ideje - Balkan balkanskim narodima - Srbija bi mogla da bude akter koji inicira razgovor, dok se svi drugi ubrzano naoružavaju - zaključuje on.
Komentari 1
ostavi komentar