Po Ustavu predsednik "oličava jedinstvo države" (član 111), a u stvarnosti konkretna ličnost zadobija, čuva i neguje autoritarno jedinstvo sopstvene skoncentrisane vlasti. Jedna od čestih aktivnosti predsednika Srbije Aleksandra Vučića jesu napadi na sudstvo i sudije.
Advokat Čedomir Stojković bio je uhapšen zbog navodnog pozivanja na nasilno rušenje ustavnog poretka. Prema navodima medija, on je prethodnih dana pozivao na rušenje ustavnog poretka i nasilno svrgavanje vlasti. Pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja, to je krivično delo za koje se 2024. godine teretilo 18 od 38 uhapšenih učesnika protesta u Beogradu 24. decembra.Odluka da se uhapšenima na teret stavi tako teško krivično delo predstavlja svojevrsni oblik zastrašivanja. Prema članu 309 Krivičnog zakona, pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja podrazumeva nameru da se silom svrgnu najviši državni organi ili njihovi predstavnici.Od trenutka izbora na mesto predsednika Republike, Aleksandar Vučić je u velikom broju situacija izlazio izvan propisanih ustavnih okvira. Tako je predsednik ocenjivao rad ministara, te je najavljivao smene istih, obećavao zabranu gradnje MHE, javno presuđivao ko je kriv a ko nije, iznosio informacije iz istraga, javno čitao podatke iz tajnih dokumenata.Aleksandar Vučić je i onomad govorio o Ustavnom sudu, ali valja znati i kako je po Ustavu delao i za koje ga je sve svrhe koristio gotovo 13 godina. Pred očima svih nas koji, povrh svega, u njemu i aktivno ili pasivno učestvujemo. Svako mešanje predsednika države u rad Vlade i sudske vlasti predstavlja flagrantno kršenje Ustava. Inače, predsednik Republike ima samo osam nadležnosti i na izborima može da učestvuje jedino ukoliko su oni predsednički. Učešće u lokalnoj politici je mimo njegovih ovlašćenja, što, takođe, predstavlja kršenje Ustava. U Ustavu postoji odredba da političke stranke ne mogu vršiti vlast neposredno, niti državnu vlast mogu da podrede sebi i da ta odredba treba da spreči jednopartizam, koji gotovo sada i imamo u Skupštini, a u svakom slučaju je jednoumna skupština, ali i da spreči stranke autoritarnog tipa.Jer se autoritarizam u političkoj stranci pretvara u autoritarizam u državi. Ustavni sud odlučuje o predsednikovoj odgovornosti, odnosno da li je u konkretnom slučaju prekršio Ustav ili nije. Najzad, ako je Sud utvrdio povredu Ustava od strane predsednika države, neophodna je od ukupnog broja narodnih poslanika bar dvotrećinska većina glasova za njegovo razrešenje da bi ono bilo punovažno. Što je, kumulativno, praktično neostvarivo.
Komentari 3
ostavi komentar