Društvo i ekonomija
29. 09. 2025. 22:26 0
Kako profesor sa Harvarda vidi situaciju u Srbiji?
Skoro 11 meseci u Srbiji traje jedna od najvećih društveno-političkih kriza, uz skoro svakodnevne proteste studenata i građana. Profesor političkih nauka na Harvardu Stiven Levicki izjavio je u emisiji “Svet i mi” da postoji nekoliko scenarija kako bi kriza mogla da se završi, a da je jedan od njih - i da se ništa ne reši u ovoj rundi protesta. Levicki je inače i autor političkog bestselera "Kako demokratije umiru", u kojem je proučavao eroziju demokratije u mnogim zemljama - od Amerike u Trampovom prvom mandatu, do Mađarske i Turske. Kaže da vidi dosta sličnosti između vlasti u Srbiji i Americi, ali objašnjava i jednu veliku razliku - zašto u Americi nema masovnog otpora, poput onog u Srbiji.
Profesor Stiven Levicki je jedan od potpisnika peticije podrške studentima u Srbiji, koja je pokrenuta na Univerzitetu Stenford, a kojom se traži da se međunarodna zajednica snažnije angažuje na strani studenata, piše Insajder.
- Peticiju sam potpisao jer je izuzetno važno da danas, kada neliberalne sile marširaju svetom, oni koji se zalažu za demokratiju podrže one koji se za demokratiju i bore – bilo da su to studenti ili građani koji izlaze na ulice, rizikuju i žrtvuju se za odbranu demokratije. Oni moraju da znaju da nisu sami, da imaju podršku širom sveta. Situacija u Srbiji je donekle je slična s drugim izbornim ili kompetetivnim autoritarnim režimima koji su se pojavili u poslednjih 30-ak godina. Kao u Mađarskoj, donekle i Poljskoj, doduše, ne tako loše kao u Turskoj – vi imate Vladu koja je izglasana na izborima, ali je državu pretvorila u svoje oružje i korumpirala ključne institucije koje koristi da učvrsti moć i zastrašuje, preti i kažnjava kritičare. Srbija nije najautoritarniji režim na svetu, bila je krhka demokratija posle pada Slobodana Miloševića i poslednjih godina je ponovo skliznula u autoritarizam - kaže profesor Levicki.
Profesor na Harvardu smatra da Srbija može da bira između nekoliko puteva. Po njemu, idealni scenario sa stanovišta demokratije bio bi onaj koji se desio krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih, uz nadu da bi bilo “manje nasilno”, to jest da protesti svrgnu “korumpiranu autoritarnu vlast, kao tada Miloševića”.
- Ali, protesti ponekad propadnu, videli smo to i u drugim zemljama u regionu. To je jako frustrirajuće, demorališuće, i nekad su potrebne dve-tri runde. Recimo, protesti u Srbiji nisu uspeli 1997, ali jesu tri godine kasnije. Borba za demokratiju traje dugo i nekad je uspešna, a nekad ne. Najgori scenario bi bio da se Vlada oseti jako ugroženom od demonstranata i postane veoma nasilna. To mi se, ipak, ne čini verovatnim. Ova vlada nije baš popularna, nema mnogo legitimiteta. Ima podršku Rusije, ali Rusija je okupirana drugim stvarima. Mislim da vaša vlada nema dovoljno snage da se upusti u totalnu represiju – iako to ostaje mogućnost - smatra profesor Levicki.
Navodi da postoje neke sličnosti između vlasti u Srbiji i u Sjedinjenim Američkim Državama – na čelu sa Donaldom Trampom.
- Obe vlade pripadaju neoliberalnoj desnici, etno-nacionalističkim snagama koje jačaju u Istočnoj i Zapadnoj Evropi, i SAD. Nije slučajno to što članovi Trampove porodice, kabineta i njegovi najbliži saradnici podržavaju vlast u Srbiji – što je sramota za mene kao Amerikanca koji veruje u demokratiju, ali tako je. Trampova administracija je prva u Americi od Hladnog rata koja nije na strani liberalnih demokratija u Evropi, već se svrstava uz autoritarne vlasti. Ideološki su slične, imaju slične strategije vladanja – na vlast dolaze izborima, državu pretvaraju u svoje oružje, kontrolišu pravosuđe, koriste institucije za zastrašivanje rivala i kritičara. To, na žalost, nije novo u Srbiji, ali jeste u SAD. Ima dokaza da je Trampov tim neke stvari naučio i kopirao i od Orbanove vlade u Mađarskoj - navodi prof. Levicki.
Ono sa čim se suočavaju i Srbija i Sjedinjene Države jesu napadi na univerzitete. Profesor Levicki objašnjava da se to dešava kod svakog autoritarnog lidera, bez obzira na to da li dolazi s “levice ili desnice”.
- Glavni razlog za to je što autoritarni režimi, po definiciji, ne vole i ne tolerišu neslaganje – a univerziteti su centri toga. Univerziteti imaju svoj prestiž, kulturni kapital, određeni uticaj. Kada dekani ili profesori javno govore, to ima odjeka, kada se studenti organizuju I protestuju – to privlači pažnju. Dakle, kao takvi, univerziteti su jedna od prvih meta autokrata. To je slučaj ovde u SAD gde je Trampova administracija pokrenula do sada neviđeni napad na univerzitete, uključujući i moj, Harvard. Nije Tramp jedini: to su radili Orban, Erdogan, Ugo Čavez, teško je da nađete autoritarnog lidera koji na neki način nije napao univerzitet - podsetio je profesor sa Harvarda.
Komentari 0
ostavi komentar