Društvo i ekonomija
13. 05. 2025. 20:17 2
TUGA: Žene se odriču osnovnih namirnica da bi kupile uloške
Gotovo četvrtina ispitanica iz Vranja (oko 23 odsto) sa kojima su razgovarale novinarke Slobodne reči, bila je u situaciji da mora birati hoće li kupiti osnovne životne namirnice ili proizvode koje su im neophodne tokom menstruacije, a najčešće je izbor morao biti odricanje od obroka, da bi kupile uloške ili neki drugi menstrualni proizvod, kao i lekove protiv bolova.
Da je Vranje menstrualno siromašna zajednica potvrđuje i to što je jedna od najaktivnijih organizacija lokalnog civilnog društva, NEXUS, ovo prepoznala kao veliki problem, te za devojčice koje pohađaju škole u gradu i okolini upravo obezbedila besplatne uloške.
Novinarka Slobodne reči uradila je istraživanje u kojem su učestvovale ispitanice iz Vranja i okoline, starosti od 18 do 60 godina. Besplatan pristup menstrualnim potrepštinama, pokazalo se, ima manje od 8 odsto ispitanica.
Vranjankama su najosnovniji proizvodi koje nabavljaju tokom menstrualnog ciklusa najčešće higijenski ulošci, tamponi, toalet-papir i maramice, lekovi.
- Svaka žena ima individualne potrebe. Obično svi imaju u vidu samo uloške, ali sve odlično znamo da tokom ciklusa pored nekih uobičajenih klasičnih uložaka koji koštaju oko 300 dinara po pakovanju, kupujemo i dnevne uloške koji su najmanje 150 dinara, često se koriste i noćni, to je posebno pakovanje, mnoge devojke i žene koriste i tampone, kada stavite sve na papir, to nije mala cifra za srednjoškolku iz siromašne porodice, a radi se o zdravstvenoj potrebi“ – ističe jedna od sagovornica.
Najveći broj njih (61,5 odsto) odgovorilo je da kupovinu ovih sredstava finansira iz sopstvenog džepa, dok preostalim ispitanicama (38,5 odsto) kupovinu menstrualnih proizvoda finansiraju roditelji.
Prema podacima organizacije Plan International, svaka deseta devojčica u Evropi propušta školu zbog nemogućnosti da sebi obezbedi uloške. Srbija ne zaostaje: sve je više lokalnih inicijativa koje ukazuju na to da devojčice iz siromašnih porodica nemaju pristup osnovnim higijenskim sredstvima.
Cena jednog pakovanja uložaka u prosečnoj drogeriji iznosi između 250 i 700 dinara. Kada se uzme u obzir da menstruacija u proseku traje 4 do 7 dana, a da su ženama potrebna najmanje dva pakovanja uložaka mesečno, trošak brzo raste. U domaćinstvima sa više ženskih članova – pogotovo ako se radi o više devojčica školskog uzrasta – ovaj trošak se višestruko uvećava. U takvim slučajevima roditelji često moraju da biraju između osnovnih životnih potreba i higijenskih proizvoda.
Odricanje od obroka zbog kupovine uložaka
U Srbiji ne postoje precizni podaci o broju žena koje se suočavaju sa menstrualnim siromaštvom, ali drugi relevantni parametri ukazuju na rizik. Više od 300.000 ljudi u zemlji živi od minimalne plate, koja nije dovoljna ni za pokrivanje osnovnih potreba prema minimalnoj potrošačkoj korpi.
Žene su u većem riziku od siromaštva, jer imaju manje mogućnosti napredovanja na radnom mestu, ostvarivanja dugoročnih ugovora o radu i stabilnosti u zapošljavanju. Takođe, mladi ljudi širom Evrope suočavaju se sa većim rizikom od siromaštva. U Srbiji je procenat mladih koji su u riziku od siromaštva 2021. godini iznosio skoro 28 odsto.
Da je besplatan pristup menstrualnim potrepštinama, i dalje – monumentalna pojava u Vranju, dokazuje i to da 92,3 odsto ispitanica na mestu na kojem provode većinski deo dana, odnosno u školi, na fakultetu i poslu nemaju obezbeđene ove proizvode.
Sve ispitanice, bez izuzetaka, smatraju da obrazovne i druge institucije ne ulažu dovoljno sredstava u cilju unapređenja informisanosti o menstrualnom zdravlju, a 23,1 odsto Vranjanki reklo je da se do sada, između kupovine osnovnih životnih namirnica i menstrualnih potrepština – opredelilo za drugo.
Na pitanje da li su zbog menstrualnih bolova ikada zatažile odsustvo iz škole, sa fakulteta ili pak slobodan dan na poslu, 76,9 odsto Vranjanki, odgovorilo je da jeste, ali je samo 50 njih, reklo da im je ta potreba uvažena.
„Društvene mreže“, nakon čega „roditelji“ i „mediji“, jedini su ili dominantni izvor informisanja o ovoj temi.
U školama nema ni toalet papira
U većini toaleta vranjskih osnovnih i srednjih škola nema ni toalet papira, ili ga ima „u tragovima“, a učenički i profesorski prostori se i dalje drastično razlikuju po sanitarnim uslovima i opremljenosti, pokazuju svedočenja naših sagovornica, kako učenica, tako i prosvetnih radnica.
Objasnivši situaciju u svojoj školi, naša sagovornica, nastavnica J.M. dodaje da je u školama primetna i „štednja“ na toalet-papiru, kojeg ukoliko i ima – nema u dovoljnim količinama, te da učenice moraju da ga zatraže od kurira ili u nastavničkoj kancelariji. U školi u kojoj ona predaje, ima samo sapuna, a toalet papir imaju samo profesori, i to „ne uvek“.
Donacija u higijenskim ulošcima i držačima za uloške za škole
Lokalno udruženje građana NEXUS nastavlja sa pokušajima da reši ili makar ublaži problem menstrualnog siromaštva u Vranju i okolini, te je u prethodnom periodu realizovalo više aktivnosti, od kojih se u praksi izdvajaja donacija u higijenskim ulošcima I držačima za uloške koji su pre mesec dana postavljeni u još sedam srednjih škola u Vranju, kao i u pet osnovnih škola u seoskim sredinama.
NEXUS je školama uručio uloškomate koje će učenice besplatno moći da koriste.
Prema procenama iz ove organizacije, ulošci u ovim školama bi trebalo da podmire hitne higijenske potrebe devojčica i devojaka, dok su u školi, za narednih godinu dana.
Komentari 2
ostavi komentar