Srpski režimski tabloidi ostrvili su se na sudiju iz Gradačca, koja je odbila da odredi mere zabrane prilaska ubijenoj Nizami Hećimović, zahtevajući da se njeno ime što pre javno objavi. Zašto su gledali u tuđu avliju a ne u svoju. Na desetine takvih prijava bilo je ignorisano u Srbiji, ali ti mediji koje kontroliše vlast tada nisu tražili da se objavi ime "te neke Lejle", već se ćutalo. Nekakav zbirni izveštaj o propustima službi u slučajevima ubistva žena u Srbiji suočio bi nas sa zapanjujućom činjenicom o tome kako je sistem neosetljiv na prava i potrebe građana. Protiv Uroša Blažića ubice iz okoline Mladenovca podneta je svojevremeno i prekršajna prijava zbog izazivanje tuče, posedovanje noža, ali je postupak obustavljen zbog apsolutne zastarelosti. Ko je "Lejla" u ovim slučajevima ?
U mestu Gradačac u Bosni i Hercegovini u petak se dogodio težak zločin kada je Nermin Sulejmanović ubio nevenčanu suprugu Nizamu Hećimović i još dve osobe, tri ranio, a zatim počinio samoubistvo. To je bilo sasvim dovoljno vremena da se režimski tabloidi u Beogradu fokusiraju na ovaj masakr. Uprkos protestima "Srbija protiv nasilja", kao i nade da se nešto shvatilo posle majskih tragedija, bilo je jasno da su te nade uzaludne. I dalje nemamo odgovore ko je Urošu Blažiću ""gledao kroz prste" pre nego što je počinio zločin u okolini Mladenovca.
Ali, zato su pomenuti "mediji" odmah počeli da se bave sudijom Lejlom Numanović. Naime, Kancelarija disciplinskog tužioca VSTV-a BiH formirala je predmet protiv sudije Lejle Numanović iz Gradačca, koja je odbila da odredi mere zabrane prilaska ubijenoj Nizami Hećimović, a po predlogu policijske uprave Gradačac. Sudija Numanović je postala meta režimskih novinara kao da živi i radi u centru Beograda. Tačnije, ovdašnji mediji su prosto zahtevali da se objavi ime i prezime osobe koja je ignorisala prijave protiv Aulejmanovića za zlostavljanje. Zašto su gledali u tuđu avliju a ne u svoju. Na desetine takvih prijava bilo je ignorisano u Srbiji, ali ti "mediji" tada nisu tražili da se objavi ime "te neke Lejle", već se ćutalo.Dušica Sremčević iz Kraljeva koja je preko društvenih mreža tražila pomoć kako ne bi bila žrtva femicida, obratila se građanima ispred Skupštine Srbije na protestu "Srbija protiv nasilja“.
- Ja sam ovde jer branim svoj život. Drugi način nisam imala. Niko me nije čuo. Prema tome, morala sam da apelujem na društvenim mrežama da bi me ljudi čuli i moju priču podelili - rekla je ona između ostalog.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je gostujući na televiziji Pink komentarisao njen govor, ali je rekao da i ne zna gde se to dogodilo.
- Ne znam da li je bilo u Beogradu, Kraljevu, Leskovcu. Pustili su damu koja je izašla i rekla…Nju je valjda suprug tukao. Uhapšen je. Izdržao je kaznu. Izašao iz zatvora. Logično je da izađete iz zatvora i kada ubijete nekog a ne kada izdržite kaznu za lakša krivična dela. A ona kaže Vučiću, Brnabić, vi ste mi krivi ako mi se nešto desi posle toga - naveo je on.
Nekakav zbirni izveštaj o propustima službi u slučajevima ubistva žena u Srbiji suočio bi nas sa zapanjujućom činjenicom o tome kako je sistem neosetljiv na prava i potrebe građana, žena, žrtava nasilja i svih koji su s njima povezani. Nije bilo ni izvinjenja žrtvama i porodicama, ni nadoknade štete koja je nastala nečinjenjem zaštite, ni lične ni profesionalne odgovornosti za neprofesionalni rad. Znači, mnogo je Lejli i kod nas. Posle ubistva žene koja je više puta prijavljivala svog progonitelja, pirotski sud je saopštio da "tragični događaj nije mogao biti sprečen" i pozvao žene da prijave svaki slučaj nasilja. To saopštenje je slika odnosa države prema femicidu.
I dalje stoji ozbiljan zid ćutnje o tome šta je rađeno u Pirotu. Državno veće tužilaca, Republičko javno tužilaštvo, Visoki savet sudstva i Vrhovni kasacioni sud Srbije, izdavali su neka nemušta objašnjenja. Jedna takva individualna farsa neke Lejle, može da bude istovremeno samo refleks sveopšte tragedije. Definitivno, ni u slučaju Pirota, ali i u nekim drugim, niko nije izašao i rekao: Evo, mi smo proverili, izvršili smo vanredni nadzor i našli smo te i te nedostatke.Protiv Uroša Blažića podneta je svojevremeno i prekršajna prijava zbog izazivanje tuče, posedovanje noža, ali je postupak obustavljen zbog apsolutne zastarelosti. Ko je "Lejla" u ovim slučajevima? Znači, ovde je zakazao ljudski faktor. Zakone imamo, ali vi imate nešto što je ljudski faktor, gde se nasilnicima gleda kroz prste iz raznoraznih razloga.
Jer društvo stvara uslove za nasilnike a nasilnici stvaraju uslove za društvo.
Komentari 10
ostavi komentar