Društvo i ekonomija
30. 11. 2021. 06:00 8
Nekad Čačak, danas Šabac
Stariji pamte, mlađi čitaju i iz priča znaju kako je jedan diktator 5. oktobra 2000. godine pao. Nažalost, 21 godinu kasnije, dozvolili smo istima da nas okupiraju i uzurpiraju, ali bez slobode nema žrtava. Nekada je to bio Čačak, danas je to Šabac.
Osim što je grad košarke, Čačak je bio i grad slobode. Prvi autobusi iz unutrašnjosti tog 5. oktobra 2000. rušili su barikade kako bi došli na do sada najveći skup u istoriji Beograda, kako bi srušili Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja i Aleksandra Vučića. Čačani mentalitetom i temperamentom uneli su vrelu krv u i tada pospane Beograđane, probudivši ih iz sna, poneli su veliku žrtvu i naslednicima ostavili slobodarski duh.
Našom greškom dozvolili smo da isti opet zasednu na naš prag. I opet moramo sve iznova, ponovo mora Beograd da se drma, a ovoga puta "Čačak" je - Šabac. Slika kada Vučićevi huligani, kriminalci i batinaši bagerima, letvama, štanglama, čekićima napadaju narod je obišla svet. Ali sada je grad na Savi - grad slobode, ponosni čivijaši ne daju na sebe, ali ni na Srbiju.
Živeće ovaj narod, budi se Srbija, juče Čačak, danas Šabac, iz dana u dan, vikenda u vikend, do 3. aprila 2022. boriće se građani Srbije za slobodu, čast i dostojanstvo.
Poljupce je čak iz Luvra slala Šapcu, Monaliza...
Komentari 8
ostavi komentar