Kako je Bekim dobio šamar zbog "Hajl Hitler"

Njegove kultne uloge u filmovima: "Specijalno vaspitanje", "Skupljači perja", "The Odyssey", "Black Sunday", "Hot Years", "The Deserter" i "Roj", ostaće zapamćene kao umetnička ostvarenja koja su zauvek promenila sedmu umetnost.

Nakon odigrane uloge Belog Bore na romskom jeziku, bio je veoma tražen od strane inostranih režisera, uključujući i one američke. Kosmičku popularnost Fehmiju je stekao ulogom diplomate u ostvarenju "Avanturist", a premijera tog filma prvi put u istoriji bila je upriličena na 10.000 metara visine, u džambo džetu na liniji od Londona do Los Anđelesa.Bekim Fehmiu rođen je u Sarajevu, ali nakon što se 1941. raspala ondašnja Kraljevina Jugoslavija, a Bosna postala deo Nezavisne Države Hrvatske, njegova porodica ponovo pakuje kofere i nakratko odlazi u Skadar, koji je bio pod italijanskom vlašću, a odatle u Prizren.

U svom memoarskom romanu "Blistavo i strašno", Bekim je opisao jednu scenu iz detinjstva.

- Jedne noći 1944. godine, dok su svi spavali, u kuću su upali Nemci. Tražili su nešto po kući. Tatu i ujaka Mazluma prislonili su licem prema zidu i hteli da ih streljaju zato što se tata i pored opomena neprestano okretao. Na kraju su otišli uz aufiderzen i osmeh oficira. Ja trčim ispred njega, podižem ruku u znak pozdrava i kažem: Hajl Hitler. Kad je oficir izašao iz sobe, odjednom, pred očima mi se pojavilo puno zvezdica. Mahinalno sam se okrenuo u pravcu iz koga je došao šamar i video majku Diju, još uvek sa Ljuljetom (najmlađa sestra) u naručju, kako me strogo gleda. "Pa ja sam to rekao kako bih umilostivio Nemca da puste tatu," izgovorio sam i briznuo u plač - prisećao se Bekim.

Njegova karijera bila je veća od našeg podneblja. Igrao je na srpsko-hrvatskom, albanskom, španskom, engleskom, francuskom, italijanskom i makedonskom jeziku. Bio je jedini glumac iz istočnoevropskih zemalja koji je na Zapadu snimao više od dvadeset godina.Ipak, u znak protesta zbog antialbanske propagande koja je bila sve prisutnija u zemlji koju je podrazumevao za svoju, 1987. godine demonstrativno je napustio pozorište. U tom periodu odlučio se na doživotno ćutanje i za medije, zbog čega su ga najuticajniji novinari praktično molili da makar nakratko prekrši dato obećenje. Međutim, ostao je dosledan do smrti u svom stavu jer se po njegovom mišljenju mržnja između dva naroda iz godine u godinu sve više produbljivala.

Poznata je i njegova ljubav sa glumicom Brankom Petrić sa kojom je dobio dva sina - Uliksa i Hedona. Ljubav između ovo dvoje vrsnih umetnika trajala je sve do smrti doajena jugoslovenske kinematografije koji je sebi oduzeo život 15. juna 2010. oko četiri sata po podne u svom stanu u beogradskom naselju Zvezdara, gde je živeo sa Brankom.