Kolumne
13. 12. 2021. 06:00 1
Piše Goran Kaluđerović: Vajari svog (ne)dela
Početak kraja. Građanski gnev koji se graničio sa prezirom, izražen na protestima protiv dolaska i eksploatacije litijuma od strane korporacije Rio Tinto, ali usmeren pre svega prema vladajućoj političkoj grupaciji i najposle glavnom srpskom principalu, pokazao je lice one Srbije koja ne može više izdržati beskrupuloznost u vladanju.
Više od toga, protesti su pokazali da je vlast na rečima i u ponašanju osiona i nadmena, u suštini nestabilna i nesigurna, kojoj strah od odmazde zamagljuje pogled na budućnost države. Ceo sistem vladanja koji je vlast dizajnirala na zapovestima upućenim podređenima prikrivao je ona sadržajna zbivanja koja deformisano u njoj čuče.
To je onaj strah od zapovedanja kako je to svojevremeno pisao nobelovac Elijas Kaneti. Jer, zapovedanje izlaže strahu i onoga koji izdaje zapovest i to od strane podređenog, gde postoji sećanje na nepravdu koja je podređenom učinjena. Strah od odmazde koji ulica sama po sebi nosi a koji je ne tako davno opozicija pretočila u potrebu za revanšizmom i to prema važećoj zakonskoj regulativi, očigledan je primer gde se posledice ujedinjenih a slobodnih ljudi ne znaju kada se "sa sećanja pređe na delo".
Vlast je svoje delovanje temeljila na vređanju i omalovažavanju opozicije i svega mislećeg koje se kritički odnosilo prema njenim postupcima. Problem za vlast nastaje kada svo omalovažavanje opozicije i pokušaj njene degradacije nema onaj očekivani rezultat koji bi se ogledao u opozicionom potpunom isključenju iz društvenog i političkog života. Protesti su pokazali nešto drugo. Bez prinude ili podmićivanja ustali su građani širom Srbije da brane svoj goli opstanak što im pruža i zdrava životna sredina.
Mnogo više, svi oni koji su gotovo deceniju bili izloženi vladajućoj pošasti, raznim oblicima degradacije a i pod pretnjama bili prinuđeni da sopstvene stavove drže zatomljene u dubini svog bića, dakle, svi oni su pohrlili na ulice, mostove i trgove. Iskazali su jasan stav. Ova politička pošast ne može još dugo. Za dobro Srbije što pre ode Srbiji će biti bolje.
Osionost principala izražen je na sledeći način: "Ne postoji pritisak po kome ću ja da promenim ili da povučem zakone o referendumu i narodnoj inicijativi, za koje mislim da su odlični. Ne postoji, možete samo da me ubijete. Ili da pobedite na izborima. Ne postoji" (05.12.2021.). Nekoliko dana kasnije (08.12.2021) Vlada je predložila Narodnoj skupštini izmene i dopune Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi i povlačenje Zakona o eksproprijaciji iz skupštinske procedure. "Reći će da je ovo moj poraz, ali ja sam predsednik svih građana" (Vučić) i dodao "nemamo pravo da uništavamo živote većeg broja ljudi, nego što je to bilo predviđeno prvobitnim planovima".
Koliki je to broj ljudi čiji su životi trebali biti uništeni i ima li među tim predviđenim žrtvenicima njihove dece? Principal ne odgovara na ta pitanja. U "nepodnošljivoj lakoći vladanja" strah se sada koncentrisao u vrhovima političke vlasti čiji su budući postupci nepredvidljivi. Na to ukazuju i sankcije koje je administracija SAD uvela protiv ljudi za "transnacionalni organizovani kriminal".
Naredni dani pokazaće postoji li sprega vlasti i organizovanog kriminala i hoće li to biti otkriće naših
istražnih organa ili sankcija SAD?!
Goran Kaluđerović, doktor političkih nauka
Komentari 1
ostavi komentar