Kolumne
15. 08. 2021. 07:00 36
Boško Obradović nedeljom: Novi suverenizam - iznad vlasti i opozicije
Neoliberalizam je mrtav, ali se neoliberali sjajno drže - da parafraziram čuvenu misao Antonija Đurića: "Komunizam je mrtav, ali se komunisti sjajno drže". Srbija je pod Vučićevom vlašću doživela vrhunac DOS-ovskog neoliberalizma. U ekonomskom smislu, mlađani Vučić je najbolji Dinkićev učenik: zaduživanje države prema međunarodnim monetarnim fondovima, rasprodaja domaćih privrednih i prirodnih bogatstava, gašenje domaćih banaka, subvencionisanje stranih firmi, iznajmljivanje domaće jeftine radne snage...
Međutim, učenik je prevazišao učitelja: Vučićev izum je dovođenje prljavih industrijskih tehnologija i sa Zapada i sa Istoka, kao i međunarodna korupcija na sve četiri strane sveta, kojom se putem direktne međudržavne pogodbe bez međunarodnih tendera prave razne šeme i kombinacije preko kojih masne provizije uzimaju i naša vlast i strani investitori. SNS je jednostavno otkupio "žuto preduzeće u stečaju" i nastavio tamo gde su oni stali.
Zato je ovoj nedemokratskoj vlasti bila potrebna apsolutna kontrola medija, kako njihovi birači ne bi shvatili da glasaju za politiku LDP-a pod plaštom SNS-a i da je sadašnja vlast do maksimuma razvila sistem kriminala i korupcije koji je začet u vreme bivše vlasti. Vučić je kao onaj stečajni upravnik koji prvo sebi isplati platu iz stečajne mase a onda budzašto proda preduzeće svojim poslovnim drugarima, dok za radnike i poverioce ne ostane ništa sem obećanja da će biti bolje i skretanja pažnje na to da su za sve krivi bivši vlasnici.
Ali, da li je neoliberalizam samo Vučićeva politika ili ona živi i u redovima opozicije? Ko iz opozicije sme jasno i glasno da kaže: Kosovo i Metohija su sastavni deo Srbije i nema priznanja lažne države Kosovo? Ko sme javno da kaže da se u Srebrenici nije desio genocid, da je BiH veštačka država, da RS treba da bude nezavisna i da se prisajedini Srbiji? Ko sme da kritikuje "Otvoreni Balkan" i integracije sa Albanijom i da se založi za mini-šengen sa Crnom Gorom i Republikom Srpskom, kao Zoran Đinćić koji je u svoje vreme rekao da je ujedinjenje ove tri srpske države u jednu "najprirodnija stvar"?
Dobro, ajde, nećemo ova teška nacionalna i državna pitanja. Ko sme da kaže "RIO TINTO"-u marš iz Srbije, zajedno sa Linglongom? Ko sme da sva državna sredstva, računajući subvencije, poreske olakšice i izvozne garancije, preusmeri sa stranih na domaće firme? Ko sme da uvede prelevmane na uvoz stranih poljoprivrednih proizvoda na koje imamo pravo čak i na osnovu za nas veoma nepovoljnog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, ili da domaću robu i domaćeg privrednika zaštiti nekim drugim vancarinskim merama, kao što to rade sve države sveta? Ko sme i da pomene strogo kontrolisano emitovanje državnog novca i upumpavanje u domaće bankarstvo, domaću privredu i poljoprivredu i velike infrastrukturne radove koje bi radila domaća građevinska operativa?
Ko je spreman da u Ustav ubaci zabranu prodaje vode i zemlje strancima, ali i očuvanje porodice kao najvažnije ćelije društva? Ko je spreman da proba da napravi domaću vakcinu, a ne da moramo da ih uvozimo iz inostranstva? Ko je spreman za odlučnu i sveobuhvatnu borbu protiv bele kuge i ukidanje rijaliti programa? Za preispitivanje svih diploma i doktorata zaposlenih u javnom sektoru u doba raznih vlasti? Ko je spreman za lustraciju i zabranu obavljanja bilo koje javne funkcije za sve one koji su se ogrešili o zakon ili javni moral u svim vlastima od 1990. do sada? Ko je, dakle, spreman za promenu kompletnog koruptivnog političkog i pravosudnog sistema u Srbiji, koji se ovdeuprkos promenama na vlasti nije menjao više od 30 godina? I koja je razlika u odnosu na vlast svih onih u opoziciji koji za sve ovo nisu spremni jer su još uvek prozapadni neoliberali zakovani u 90-im godinama prošlog veka?
Da ne bismo pričali o ovim temama i sličnostima između vlasti i opozicije u ideološkom smislu, oni sa vlasti će nam reći da smo Đilasovci, a ovi iz opozicije da smo Vučićevci, samo da ne bismo pričali o suštini. Njihovoj zajedničkoj neoliberalnoj suštini. Program Srpskog pokreta Dveri, kao modernih konzervativaca i demohrišćana, i rodoljubivog pokreta porodičnih ljudi, jeste novi suverenizam koji podrazumeva povratak demokratiji i naciji: da državu i lokalnu samoupravu vratimo građanima, ali i građane nacionalnoj svesti i brizi o nacionalnim i državnim interesima, onako kako to rade sve države sveta koje na prvom mestu imaju svoje interese.
Novi suverenizam znači prevazilaženje podele na građansko i nacionalno, jer biti građanin ne znači ne biti patriota, kao što biti rodoljub znači imati sve najvažnije građanske vrline poput hrabrosti, slobodarnosti, pravdoljubivosti i solidarnosti.
Kada bi danas većina građana Srbije mogla da čuje ovaj suverenistički program Dveri o odbrani KiM u sastavu Srbije i očuvanju RS, srpskim a ne evropskim integracijama, porodici na prvom mestu u našem društvu i državi, ekonomskom i ekološkom patriotizmu, i konačnoj promeni sistema posle tri decenije vladavine istih – većina građana Srbije bi podržala ovaj program koji je iznad levice i desnice i iznad vlasti i opozicije. Zato se to ne sme dozvoliti i zato zametak jedne takve srpske nacionalne ideje i države mora biti ubijen u povoju. Da se glasači ne dosete, da se stranci ne naljute i da sistem ostane isti.
Autor je predsednik Srpskog pokreta Dveri.
Komentari 36
ostavi komentar