Kolumne
04. 06. 2021. 16:42 7
Noć kad je izgorela Sloboda
Plamen napredne bahatosti, neznanja, samoljublja i bezvlašća, prvo je slobodu svakog građanina ove zemlje pretvorio u prah i pepeo, da bi na vrhuncu tiranske osionosti izgorela i čačanska fabrika istog imena kao i najskuplja srpska reč. I na kraju prošlog mandata Aleksandar Vučić je fabriku Sloboda u Čačku uz pomoć svog savetnika Tonija Blera i NATO bombi pretvorio u zgarište.
Dok su se visoki ognjeni stubovi dima, izdizali iznad grada pod Jelicom, znoj, muka i trudeljubivo zalaganje onih koji su se namučili da ova fabrika kao i Srbija, vaskrsnu iz praha i pepela u kom smo ih zatekli oktobra 2000, nestali su za tren oka u noći između 3. i 4. juna 2021. uz pratnju zaglušujućih detonacija koje su podsetile na bombardovanje devedesetih.
Ono što situaciju dodatno otežava je činjenica da skoro svake godine izgori i eksplodira po neka fabrika namenske industrije. U "Milanu Blagojeviću" još brojimo mrtve i čekamo sudski epilog za pogibiju Milomira Milivojevića i Milojka Ignjatovića posle eksplozije 14. jula 2017. Fabriku "Krušik" sažegao je oganj besomučne napredne pljačke koja tek čeka da bude procesuirana. Tamu koja je pekrila ovaj slučaj osvetlilo je hrabro, čestito i istinoljubivo srce Aleksandra Obradovića, uzbunjivača iz Valjeva.
Tužna sudbina srpskih fabrika namenske industrije i njenih zaposlenih najbolji je pokazatelj kakve su posledice vladavine naprednog zla. Kad se napredna kasica prasica u vidu fabrike namenske industrije, isprazni besomučnom i divljačkom pljačkom, dokazi se zapale. Nema fabrike, nema dokaza, nema kriminala.
A onda policija pokuca na vrata Aleksandra Jovičića, naprednog predsednika opštine Palilula, koji se usudio da na sednici Glavnog odbora protestuje protiv prijema Aleksandra Šapića u redove Srpske napredne stranke. Umesto da povod za hapšenje budu počinjena krivična dela, uhapšen je zbog odbijanja da bespogovorno izvršava svaku želju od razuma i morala otrgnutog gospodara.
Prilikom pretresa stana, po pisanju naprednih partijskih glasila i stranačkih tabloida, policija je u stanu uhapšenog Jovičića pronašla 350.000 evra. To je svakako dobra vest. Jer takvih naprednih mafijaša, kao što je Jovičić, na državnim funkcijama ima najmanje 40.000. Ako svaki ima po 350.000 evra u slamarici, biće to 15 miliona evra protivpravno stečene i oduzete imovine. Zato kada kažem da je napredna mafijaška organizacija za deset godina svog samovlašća ukrala najmanje 15.000.000.000 (i slovima, petnaest milijardi) evra, ne pričam to napamet. A gde je ono što je u strahu sklanjano u inostranstvo, na tajne račune, gde su stanovi, vile, lokali, gde su pokloni od tetke iz Kanade.
Naravno da hapšenje Jovičića nema nikakve veze sa borbom progiv kriminala. To je još jedan obračun unutar napredne mafijaške organizacije sa ciljem da se javnosti zamažu oči i da se unutar klana disciplinuju potencijalni neposlušnici. Samo sve je to račun bez krčmara. Možda je izgorela fabrika Sloboda, ali iskre slobode tek se pale. Srećem ih svakoga dana u pogledu prodavaca jagoda na pijaci, za pultom u pekari, za kasom u marketu, u očima policajaca, rudara, radnika, profesora, lekara.
Kad se sastave u jedan plamen, zapaliće se ponovo neugasli oganj slobode u Srbiji. A onda ima da se zapanjite koliko se naprednih Jovičića namnožilo u ovoj divnoj zemlji.
Zato, naprednjaci, obnavljajte vi zatvore, a obnovu Slobodu ostavite građanima koji žude za njom. Jer sloboda je za ljude a zatvor je za kriminalce. Ma koliko bili napredni.
Komentari 7
ostavi komentar