Jugoslavije nema odavno, ali je sad simbolično umrla

OK, mnogi su muzičari uspeli da prežive raspad Jugoslavije i potom manje ili više redovno nastupaju uzduž i popreko država nastalih po njenom raspadu, ali je malo ko zadržao takav status kakav je zadržao Balašević. Moglo bi se reći mitski, pri čemu je važno istaći da mu je publika uvek jela iz ruke, verno i radosno zobajući njegovo zrnevlje od sentimentalnog pesništva kojim je osvajao nove i nove generacije slušalaca, ne gubeći pritom stare poklonike koje je zadobio još otkako je sa grupom "Žetva" daleke 1977. godine objavio u ritmu tanga štos-singl "U razdeljak te ljubim".

Grupa "Žetva", barem što se tiče Balaševića, nije dugo potrajala, pa je krajem iste godine napušta i sa Vericom Todorović osniva sastav "Rani mraz", inspirisan poslovicom "ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza". Da će Rani mraz požnjeti obilnu žetvu, uskoro se pokazalo sa singlom "Moja prva ljubav" koja je fino odjeknula na festivalu Opatija 1978. godine, a iste godine stižu i hitovi "Ljubio sam snašu na salašu", "Oprosti mi Katrin", "Život je more", "Panonski mornar", "Moja draga sad je u Japanu", "Lagana stvar", "Hej, haj baš nas briga, vozimo se na taljiga", "Priča o Vasi Ladačkom", "Mirka" i "Menuet" od kojih će samo deo završiti na prvim i jedinim albumima Ranog mraza "Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu" (1979) i "Odlazi cirkus" (1980).

Iz tog perioda stvaralaštva Đorđa Balaševića kroz koji se u okviru sastava "Rani mraz" već nametnuo kao kantautor melanholičnog i nostalgičnog, ali i šeretskog i bećarskog rafinmana - podjednako sklon starogradskim pesmama, šansonama, tamburaškoj i bluz muzici, pop i rok baladama, pa delimično i džezu, ipak se izdvajaju dve pesme.

Prva je "Računajte na nas", koja 1978. postaje neformalna himna generacije koja se izvodila u raznim prigodama i verovatno je bila megahit na omladinskim radnim akcijama i na razglasima kasarni JNA. Ipak, ne i za one koji su se godinu-dve kasnije radije priklonili ciničnoj i ironičnoj "Računite z nami" (1980.) Pankrta koje je otvoreno zbog takvog stava napao i Balašević iz čije beležnice 1981. godine izlazi i pjesma "Tri puta sam video Tita".

Druga takva pesma, kojom je odredio i sebe i generacije svojih poklonika, bila je "Neki novi klinci" iz 1980. godine, pri čemu nikada na scenu nisu stigli klinci koji bi odmenili Balaševića na poziciji najomiljenijeg ili barem jednog od tri najomiljenija kantautora bivše Jugoslavije.

Otapanje Ranog mraza

Shvativši kako mu dobro ide pisanje pesama, logično je zaključio da je došlo vreme i da se Rani mraz otopi na suncu, baš kao što je svojevremeno presušila Žetva, pa 1982. godine i zvanično započinje samostalnu karijeru albumom "Pub", a koja će aktivno trajati sve do njegove smrti. Hitovi i, još važnije, pesme koje će živeti decenijama, nižu se kao na traci, pa se u dugogodišnje koncertne favorite izdvajaju "Boža zvani pub", "Pesma o jednom petlu", "Lepa protina kći" i druge. Tako i naredni album "Celovečernji The Kid" (1983), takođe u produkciji Josipa Bočeka, sadrži hitove "Svirajte mi: 'Jesen stiže dunjo moja'", "Neko to od gore vidi sve" i "Blues mutne vode".

U to doba, nakon rasprodate turneje i prvog nastupa u beogradskom Sava centru, započinju i tradionalni novogodišnji koncerti Balaševića kakvih će u Boegradu nanizati stotinak, a sličnu praksu je kasnije uspostavio i u drugim gradovima (bivše) Jugoslavije. Tu negde je počelo i da mu se spočitava da je (bio) protiv Albanaca na Kosovu, međutim takve etikete (i tada i kasnije) su odbijale da se zalepe za Balaševića čiji je šarm bio neporeciv, ne samo u pesmama nego i u konferansama na koncertima.

Taj će šarm, pesnika koji rado gleda u retrovizor bolje prošlosti, a to će još snažnije praktikovati nakon 1991. godine, Balašević podebljati i antologijskim pesmama "Al se nekad dobro jelo", "Badnje veče", "Olivera" (koju je oženio), možda nakon "Noći kada sam preplivao Dunav", pristiglih albumom "003" (1985). Ništa manji hitovi nisu stigli ni sa albumom "Bezdan" (1986), verovatno najboljim Balaševićevim studijskim izdanjem, a s kojeg će se u koncertne favorite izdvojiti "Ne lomite mi bagrenje" (na koju će se Miroslav Škoro referisati sa svojom "Ne dirajte mi ravnicu", no taj je ipak ostao u zapećku u poređenju sa Balaševićem, mada dele ponešto zajedničkog, barem kad je posredi muzički i pesnički sentiment, ne i onaj državni, politički), "Slow motion", "Bezdan" i "Ne volim januar".

Na albumu "Panta rei" (1988) već se sluti da i Balašević sluti ne samo vlastito starenje nego i raspad Jugoslavije, a što će još snažnije do izraza doći na poslednjem "predratnom" albumu "Tri posleratna druga" (1989), a donekle i na "Marim ja" (1991) nakon kog ubrzo dolazi na pik vlasti u Srbiji koja ga pošto-poto želi poslati na front. Nije se dao, uspešno je izbegavao mobilizacije, ali nije se dao ni ućutkati, pa je otvoreno govorio protiv rata i protiv Miloševića kom će na albumu "Devedesete" (2000) posvetiti pesmu "Lege'da o Gedi Gluperdi", dok je na albumu "Jedan od onih života..." (1993.) imao pesmu "Krivi smo mi" u kojoj je rezignirano "analizirao" kako i zašto je došlo do rata u bivšoj Jugoslaviji.

Ako nisam u vreme "Računajte na nas" kasnih 70-ih, onda sam tokom 90-ih ipak navijao za Balaševića, makar mi nikada nije do kraja leglo to njegovo žaljenje za minulim vremenima. Nota bene, nakon 80-ih Balašević je ipak bio važniji ili najvažniji kao koncertni izvođač koji je rasprodavao najveće dvorane, ali i držao intimne nastupe po pozorištima, a sa tih koncerata je objavljivao i lajv albume.

Fin i smiren

U pregovorima za objavljivanje takvog jednog, zapravo dva albuma ("Novogodišnji koncert") koja nisam potpisao kao urednik izdanja, upoznao sam ga kao izuzetno finog, ljubaznog, simpatičnog, smirenog i dragog čoveka na kog se zapravo ne možeš naljutiti, čak i ako bi našao razloga za to. Jednostavno, njegov šarm, nalik onome iz "Dnevnika starog momka" (2001), zaista je bio neprobojan, a da su mu koncerti postali važniji od albuma i objavljivanja novih pesama, ukazuje i podatak da je poslednji novi studijski album, "Rani mraz", objavio 2004. godine.

Napisao je i objavio i više knjiga poezije i proze, a po knjizi "Kao rani mraz" režirao i istoimeni film u kom ulogu Vase Ladačkog glumi Rade Šerbedžija, a ulogu Atamana Danilova ličn Balašević koji je i ranije glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Ćira i pop Spira", "Specijalna redakcija" i "Panonski mornar".

Kao što je odavno ostao bez Panonskog mora kojim zapravo nikada nije ni mogao zaploviti, ali je o njemu maštao i pevao, tako je Balašević ostao i bez Jugoslavije koju je ipak uspešno nadživeo kao kantautor čije će pesme dugo, dugo nadživeti njega.