Kolumne
27. 05. 2020. 07:03 2
LIČNI STAV Ivan Mandić: Mislim, dakle postojim
Maše televizorima. Maše praznoj ulici sa balkona predsedništva. Maše prošlosti koje se odrekao. Maše budućnosti koja ne postoji.
U moru Željkovih ružičastih monitora za pumpanje ličnog ega predsednika koji ne postoji, u doba Anine digitalizacije koja ne postoji, u godini u kojoj Aja i Grba imaju karte za metro koji ne postoji, u eri Orlićevog letećeg automobila koji ne postoji, klonirane slike ljudi na više ekrana daju euforičan aplauz za BDP koji ne postoji i prosečnu platu od 59.681 dinar koja takođe ne postoji. Ekonomija se oslanja na ministra Sinišu i njegov doktorat koji ne postoji, policija na Nebojšino obrazovanje koje ne postoji, vojska na čoveka po imenu Vulin koji nije siguran da li sam postoji. Laž živi veliki deo države Srbije, države koja ne postoji.
Tražimo od interpola da pronađe državnu tužiteljku Dolovac koja ne postoji, kako bi institucije koje ne postoje radile svoj posao i sprovodile zakon koji ne postoji, željni pravde koja ne postoji i tražimo od ljudi da bojkotuju izbore koji ne postoje.
Alisa iz zemlje čuda bi se u Srbiji izgubila, ali ne može, jer i Alisa ne postoji. Alisa ne može da vidi kako novi spot stranke koja ne postoji traži glas "za našu decu" koja ne postoje. U istom spotu, Kosovo i Metohija, takođe ne postoje jer to je "za našu decu".
Alisa koja ne postoji ne može da vidi kako predsednik koji ne postoji maše televizorima, praznoj ulici sa balkona, prošlosti koje se odrekao, budućnosti koja ne postoji, deci koja ne postoje, Kosovu i Metohiji koje ne postoji, Srbima u Crnoj Gori koji ne postoje, prosečnoj plati koja ne postoji, BDP-u koji ne postoji, institucijama i državi koje ne postoje, narodu koji bi trebalo da postoji da bi sve ovo video. Vidiš li? Postojiš li?
"Tišina je nekad najglasniji odgovor". Da zaćutimo 21. juna jer treba postojati.
Mislim, dakle postojim. Bojkot.
Ivan Mandić, član Predsedništva i predsednik SSP Kruševac
Komentari 2
ostavi komentar