Život
02. 03. 2021. 12:17 0
HEROJI Napravili i poklonili 4.500 vizira bez pompe
Danas me drug podsetio da je za 20 dana godišnjica "operacije vizir" kada smo našu radionicu pretvorili u fabriku vizira. Radili neprekidno 14 dana, kupili sve zalihe plastike u Srbiji, opremili centralnu, južnu i zapadnu Srbiju vizirima, a uspeli "preko brda" da prošvercujemo i količine na sever Kosova. Sve u svemu, u uslovima kad nismo imali dozvolu kretanja, radili i spavali u našoj radionici, napravili smo i poklonili 4.500 vizira bez ikakve medijske pompe tvroglavo odbijajući sve novinare i kamere. Eto, ponosan sam na moje momke - napisao je Milan Veljković na svom Tviteru i podsetio na sve što se dešavalo.
Kako kaže, tada je još uvek bio panični strah od zaraze, u radionici je bilo maksimalno četvoro ljudi, seklo se neprekidno na dva velika lasera, koja su stradala od plastike.
- Ujutru sam ja skupljao sve isečeno i razvozio momcima po kućama na sklapanje, preuzimao sklopljeno i nosio kući. Danima su kod mene kući dolazili saniteti i marice svih mogućih tablica (tad su i komšije prestale da mi se javljaju na ulici) i to se fino uigralo..Sećam se kad je "marica" krenula iz Pazara po vizire i izgubili se u nekom selu pored Prokuplja. Uspeh da ih nađem posle dva sata lutanja. Vadim kutije i prebacujem kod njih, kad nazad u lisicama imigrant crn kao noć. Nahvatali ga negde usput pa "da se ne baci" - napisao je Veljković.
Kako je dodao, bio je i ružnih strana.
- Direktor jedne bolnice je zahtevao i pored vapaja njegovih lekara da tražim od Lončara odobrenje za donaciju. Došao sam ispred njegove bolnice, izbacio kutije sa vizirima iz navare, seo i otišao. Kažu da su viziri našli put do lekara. Možda je i najteži trenutak u mom životu bio kad me je pozvao načelnik iz jednog kliničkog centra, prof dr. u godinama sa molbom da pošaljemo 100 vizira. Objasnio sam da smo već poslali 500. Čovek mi se rasplakao na telefon objašnjavajući da to sve ide u kovid bolnicu i da ostalim bolnicama ne dolazi ništa, a da i kod njih dolaze oboleli koji nisu svesni toga. E, tad sam hteo da umrem - napisao je on.
Kako kaže, tu je upao u paranoju da su spori, imao osećaj krivice da ljudi umiru zbog njihove nesposobnosti i da mogu još više, brže i bolje.
- Svi dobavljači nam javljaju da više nema plastike. To je to. Kupujem sve zalihe leksana. E sad, leksan je tvrd i odličan materijal koji ima strašno lošu osobinu da ispušta otrovan dim dok se seče na laseru. A mi uspeli da nabavimo jednu vojnu gasnu masku. Dobrovoljac iz firme (sa maskom) i ja (bez maske) nastavljamo da sečemo još dva dana, dok se ja konačno nisam otrovao. Tu je bio otprilike kraj akcije. Srećom, dva dana kasnije, stigla je donacija iz Kine i ja sam mogao konačno da se naspavam - rekao je Veljković, i objasnio da je sve ovo napisao jer je danas video sliku tviteraša kako nosi njihov vizir, koji su mu dali u bolnici.
Komentari 0
ostavi komentar