Kultura

Predrag Đukanović

03. 03. 2020. 21:13 2

"Svojom smrću Momo Kapor je ujeo za srce Beograd"

Na današnji dan pre deset godina ovaj svet je napustio veliki srpski književnik i slikar Momčilo Momo Kapor.

A kako bi samo generacije koje su došle posle njega i koje tek dolaze na svet mogle bolje da upoznaju Beograd, no preko Mominih knjiga. Čovek koji je glavnom gradu Srbije nadenuo epitet - "Niskobudžetni Njujork".

Kao i svaki rođeni Sarajlija, Momo Kapor je imao autentičan način izražavanja, a manje je poznata tragedija koju je kao dete doživeo za vreme bombardovanja Sarajeva 1941. godine. Sa majkom Bojanom i bakom skrio se u staru kuću, koju je pogodila bomba i svi su poginuli osim Mome. Nakon rata otac Gojko, koji je bio u Nirnbergu u zarobljeništvu, dovodi Momu u Beograd. Tu će naš čuveni pisac i slikar diplomirati slikarstvo 1961. godine na Akademiji likovnih umetnosti.

- Momo Kapor je redak Srbin koji nije pisao pesme, a sve što je radio i govorio, pisao i slikao, radosna je i raskošna pesma, kojom je usrećio stotine hiljada čitalačkog čovečanstva - rekao je Matija Bećković o Kaporu.

I zaista, nema tog uličnog prodavca knjiga kojeg i dan danas pitate za preporuku, a da ne pokuša da vam "uvali" "Beleške jedne Ane" ili "Od sedam do tri". Da vas razneži, da vas zamisli, da vas probudi. Jer to je ono što je Momo Kapor radio rečima. Slikao. Bio je poznat i kao veliki boem, šarmantan, dečačkog duha, koji je noći u kafani delio sa Mirom Trailović, Zdravkom Šotrom, Silvanom Armenulić, Tomom Zdravkovićem... Pa nije ni čudo otkud njegova istančanost i osećaj za lepo u duši.

- Traži se jedna polovna nedelja, bez vesti o nesrećama i ratovima! Traže se prijatelji, makar dotrajali, svi oni iščezli, raseljeni, izgubljeni, poženjeni, traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav - njegove su reči.

Voleo je život, voleo je Beograd, suprugu Ljiljanu...

- Davne 1982. godine sam zbog straha od letenja držao sam za ruku jednu stjuardesu, naravno LJiljanu, i nisam je pustio do današnjeg dana. Onda sam je zamolio da mi donose srpske novine u NJujork i tako se rodila ljubav. U našem braku ja sam na vrlo dobrom drugom mestu, a na prvom je Arči, pas rase haski, koga već 11 godina, osim kada sam na putu, šetam svakog jutra. LJiljana je od mene mlađa 20 godina, ali kada ja budem imao 100 godina, ona će imati 80, pa se razlika neće primetiti. Ona je, ustvari, starija od mene, jer me sprečava da pravim gluposti, čemu sam sklon - govorio je Moma o životu sa LJiljanom.

Opaka bolest ga je sprečila da doživi stotu. Od posledica raka grla, Momo Kapor je preminuo 3. marta 2010. godine u Beogradu u 72. godini.

- U borbi s neizlečivom bolešću ovaj večni dečak se pokazao i kao veliki junak. Svojom smrću je ujeo za srce i svoj Beograd i svoj narod. Ostao sam bez jednog od najprisnijih i najmilijih prijatelja. Umesto da izjavljujem saučešća, bilo bi logičnije da ih primam - rekao je Bećković.

Za kraj, stihovi iz najpoznatijeg ljubavnog romana, po kojem je snimljen i čuveni film "Una", koji najbolje pokazuju širokogrudost Mome Kapora. "Šta ostaje posle ljubavi..."

Je li to sve što ostaje posle ljubavi? I šta, uopšte, ostaje posle nje?
Telefonski broj koji lagano bledi u pamćenju?
Čaše sa ugraviranim monogramima, ukradene u "Esplanadi".
Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u te dve čaše i da crte budu na istoj visini.
Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod znaka "?" i začuđen pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima.
Posle ljubavi ostaje rečenica: "Divno izgledaš, nisi se ništa promenila..." I: – "Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona".
I neki brojevi hotelskih soba u kojima smo spavali, ostaju posle ljubavi.
Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode.
Ostaju tajni znaci, ljubavne šifre: "Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena..." Ušao je u amfiteatar i kazao: "U našoj avangardi..." Poslala mu je poljubac.
Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak – spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž.
Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: "Ja ću prva u kupatilo!" – i pitanje: "Zar nećemo zajedno?".
Ovaj put, ne.
Posle ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne.
Posle ljubavi ostaje laka uznemirenost, kada u prolazu udahnem "Cabochard" na nekoj nepoznatoj crnomanjastoj devojci.
Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikog u blizini. Fotografije snimljene u automatu; taksisti koji nas nikada nisu voleli ("Hvala što ne pušite!" – a pušili smo), i cvećarke koje jesu.
Posle ljubavi ostaje povređena sujeta.
Metalni ukus promašenosti na usnama.
Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene.
Posle ljubavi ne ostaje ništa.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 2

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati