Društvo i ekonomija
26. 01. 2026. 07:10 3
Skraćivanje časova na 30 minuta: Olakšavanje đacima ili puki POLITIČKI POTEZ?
Najavom da bi školski čas trebalo skratiti sa 45 minuta na pola sata, ministar prosvete Dejan Vuk Stanković mogao bi da prikupi političke poene kod školaraca, kojima se, naravno, u prvi mah sviđa pomisao da će nastavnik imati manje vremena da ih pita gradivo, ali, na žalost prvog čoveka Ministarstva prosvete, velika većina njih, osim maturanata, još nema biračko pravo!
Umesto što na taj način pokušava da najmlađoj populaciji postane simpatičan, ministar, koji je i sam predavač na Učiteljskom fakultetu, trebalo bi malo bolje da se informiše šta je sve u nastavnom gradivu, posebno kod osnovaca.
Ne bi mu bilo teško ni da prelista udžbenike iz kojih uče ta deca, i proveri da li su lekcije napisane i objašnjene na način prijemčiv školarcima.
Ili je poenta tih knjiga da deca uče napamet, samo za ocenu pa da na kraju školske godine ne znaju gradivo koje su učili u aprilu, a kamoli prethodnog septembra!
Neka ministar, kao vrsni pedagog, razmisli o tome da li većina dece, recimo 13-godišnjaka, za pola sata mogu da razumeju primenu Pitagorine teoreme na kvadrat!
A tih pola sata školskog časa nije 30 minuta jer nastavnik, pa makar i sa školskim zvonom bio u učionici, treba da upiše čas, registruje ko je od đaka odsutan!
I posle objašnjenja onog najosnovnijeg da je dijagonala kvadrata jednaka stranici puta koren iz dva, uradi bar dva najprostija zadatka da bi učenici, ovu možda jednu od najlakših primena Pitagorine teoreme, iole razumeli!
Ako ministar uspe sve to da ispredaje studentima na Učiteljskom fakultetu za 30 minuta, može odmah da nađe i dodatni posao!
I ovako je manjak matematičara, a o tome, ako i o nedostatku fizičara ili hemičara, ministar bi trebalo više da razmišlja nego o polusatnom školskom času! Neka, usput, razmisli zašto niko ne želi da radi u prosveti?!
Ministar bi, umesto ideje o skraćenju časova, morao da se pozabavi time da onima nadležnim za školsko gradivo ukaže da gradivo bude takvo da deca kada uče, nauče da razmišljaju! Ne znači mnogo klincima od 11 godina da znaju koje je tačno godine počeo Peloponeski rat, te da su ratovali savezi predvođeni Atinom i Spartom. Značajnije im je da iz te lekcije nauče da su obe strane, bez obzira na pobedu Sparte, izgubile, i da je tu njihovu iscrpljenost borbama, iskoristila Makedonija da se uzdigne.
Da sami zaključe da od svađe ili sukoba dvoje, profitira treći!
Tih 15 minuta časa, o čemu ministar razmišlja, tu može da predstavlja problem. Naći će se neko dete koje će početi da razmišlja i naglas kaže šta je posledica tog rata. Ne pobeda Sparte, već rast Makedonije!
Ali ni ministru, kao ni celokupnoj vlasti, ne odgovara da deca počnu da razmišljaju. Oni klinci koji tada počnu da razmišljaju razmišljaće i kasnije, pa će kao maturanti i studenti praviti probleme.
Njih na izborima režim ne može tek tako preveslati i nuditi im šarene laže! Ti klinci koji razmišljaju i postavljaju pitanja na časovima, kada za to ima vremena, nisu pogodni građani sutra.
Neće pristati na rad u pelenama, i da ih neko, koga vozi šofer plaćen iz narodnog budžeta, ubeđuje kako treba da budu zadovoljni jer imaju posao i platu, i to onu minimalnu.
Decu treba saseći u korenu, i ne dozvoliti im da na času imaju imalo vremena da mozgaju.
Najlakši način je skratiti im časove, taman na onoliko da ni sami ne znaju šta im je sve nastavnik tih pola sata pričao.
Komentari 3
ostavi komentar