Društvo i ekonomija
13. 01. 2025. 16:18 27
Zašto vlast insistira da su PROTESTI POLITIČKI: Je l' to "neki" narod hoće da pobedi Vučića?
Problem režima sa ovim protestima jeste u tome što su izraz autentičnog, dubokog, ali difuznog nezadovoljstva. Protesti su izraz opšte frustracije svime: siromaštvom, egzistencijalnom ugroženošću, korupcijom, lažima i prevarama. Vladajuća SNS naravno da je odmah optužila opoziciju da stoji iza protesta, koja je bespotrebno počela da se brani. Reč "politizacija“ opet je uradila radnju.
Predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je da protesti studenata koji se održavaju nisu studentski protesti, već apsolutno politički protesti, na kojima su se, kako je rekla, jasno izdefinisala dva politička zahteva - nasilna smena vlasti putem prelazne vlade što je, kako je rekla, direktno upereno protiv predsednika Aleksandra Vučića i separatistički zahtevi za otcepljenje Vojvodine kao republike. I to već skoro dva meseca ponavlja vrhuška SNS-a.Tu svedočimo poznatom fenomenu: da se ljudi koji su na ulicu izašli sa opravdanim i definitivno političkim zahtevima onda ustručavaju i stide - pravdaju da, eto, nisu "politizovani".Protesti mogu i ne moraju da dotiču vlast, i to nije nešto što je posebno za Srbiju. Ali, protesti koji utiču na vlast jesu oni koji mogu da dodirnu njihovo biračko telo. Tačnije, sve dok su protesti takvi da tema zbog koje se protestuje ne dira njihovo biračko telo i ne utiče na to da deo njihovih birača dolazi na proteste ili nisu ti koji menjaju sliku SNS-a i Vučića, oni ne mogu da utiču na vlast. Elem, režim ume da spinuje većinu tema i one koji organizuju proteste uglavnom će predstaviti kao nasilnike. E, sad, hoće li se usuditi da se usprotive svojoj uličnoj pastvi tabadžija i navijača u ime hijerarhijskog principa da ako Aleksandar Vučić nešto radi, onda to mora biti da je dobro? Tu i leži strah Ane Brnabić i ostalih. Zato proteste i nazivaju političkim, jer to u njihovom narativu znači napad na Vučića.Političko-bezbednosna situacija u Srbiji je zanimljiva. Protesti su započeli spontano, društvene mreže su odigrale važnu ulogu. Potom su se čauši predsednika Srbije utrkivali da objave svoja tumačenja da su oni nadahnuti nekim makedonskim prolećem. Ispalo je, međutim, da je nezadovoljstvo autentično, duboko i skoro očajničko. Svakog dana kolone nezadovoljnih, brojnije ili manje brojne, šetaju Beogradom i drugim gradovima Srbije po ne baš najlepšem vremenu. A vrh SNS je mislio da je to nemoguća čorba sa svim mogućim mirođijama.Aca Srbin je slavodobitno i skromno izjavio da je pokazao svojim svetlim primerom da se niko za Srbiju ne može više žrtvovati od njega, i da je to, uostalom, bio dovoljan razlog za ceo ovaj cirkus na ulicama sa studentima. Dakle, ko bi se više žrtvovao za Srbiju, eto tako, bez konkretnog cilja i razloga, žrtve radi. Što bi rekao Duško Radović: narod je spreman i za najveće žrtve, ali se žrtve prave blesave. A Vučić od dolaska na vlast manipuliše i vodi dve politike - jednu krojenu za strance, kojima obećava sve, a drugu sašivenu za domaću upotrebu. Ta domaća politika je zapravo metastaza Šešeljeve ideologije - pravljenje gibanice kao simbola velike Srbije, histerično antizapadnjaštvo, opšta rusofilija.Iz svega opisanog mogu se izvući uobičajeno zabrinjavajući zaključci. Kao prvo, ovi su (SNS) sve nervozniji i nesigurniji; kao drugo, sa sigurnošću možemo očekivati dalju eskalaciju prvo retorike, a kasnije i nasilja; kao treće, što se podupire sa ova dva prethodna, novoradikalcima na pamet ne pada kako da se izvade iz ove nadasve neprijatne situacije u koju su se upleli kao pile u kučine. A tek kad neko ima teflonski obraz i ne zna za meru i granicu...
Posle nama (NARODU) treba pred svetom da bude neprijatno umesto njega i nekako da se možda stidimo ni krivi ni dužni.
Komentari 27
ostavi komentar