Društvo i ekonomija
01. 05. 2024. 07:00 22
Radnici od Vučića za Prvi maj dobili uvredu da su NERADNICI
Retorika ove vlasti suštinski se nije promenila u odnosu na vreme kada su oni bili ekstremni nacionalisti. Tada su proglašavali izdajnicima one koji nisu hteli da idu u ratove i da ginu. Sada je izdajnik onaj ko neće da radi za mizernu platu i više od 40 sati. Srbija nije samo država jeftine radne snage, to ne govore samo analize, već se i sam Aleksandar Vučić time hvali.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da, dok je na toj funkciji i dok ima uticaja u vladajućoj partiji, nikada neće prihvatiti ideju o sedmočasovnom radnom vremenu. Upitan za stav po pitanju toga što Crna Gora uvodi sedmočasovno radno vreme, Vučić je rekao kako je to "dodvoravanje narodu".
"Dodvoravanje narodu", kaže ON. A to što ovi njegovi jurišnici non-stop obilaze građane po kućama i pišu po papirima ko će da glasa i daju poklone, ništa. Ali, on je naš najveci radnik, neumorno i bez sna i bez primitivnih ljudskih potreba, danonoćno se bori za budućnost nacije u letećim automobilima, velelepnim stadionima i kulama na zemlji i vodi. A narod bi da planduje i drži ruke u džepovima umesto da radi od desete godine života pa do 80. po 12 sati sedam dana nedeljno i da čeka da mu udeliš dve, tri hiljadarke svakih izbornih par meseci godišnje. Neće moći.
- Kako možete da za 24 sata naberete isto jagoda kao i za 40? I ja to treba da podržim, aj' narode, lezi lebe, da niko ništa ne radi, a svi ćemo da živimo lepo… Aj' svima čarter letove na Maldive i Sejšele, ko nije bio. Ne može. Do 2027. od tog posla nema ništa, a posle radite dva sata dnevno - rekao je Vučić.
Stanje radnih prava nikada nije bilo gore. Socijalno-ekonomski savet kao institucija koja treba da povezuje radnike, poslodavce i državu gotovo da ne funkcioniše već godinama. Ona samo formalno postoji. Sindikati su izgubili gotovo svu svoju moć i država u takvoj situaciji nema potrebu da izlazi u susret radnicima, a bez veće i opsežnije reakcije i traženja radnika da se njihova prava poboljšaju, do poboljšanja prava neće doći.
Kakav tretman ima radnička klasa u ovoj otetoj zemlji možda najbolje govori primer iz jedne niške fabrike. Tamo je radnici pozlilo zbog srčanih smetnji, zamolila je da izađe s posla kako bi otišla do ambulante koja se nalazi tik pored fabrike. Nadređeni joj nisu dozvolili, žena je kolabirala, pa ju je Hitna pomoć prevezla u Klinički centar. Tamo je i preminula, dijagnoza - akutni infarkt. Imala je 39 godina.
Činjenica je da investitori, koji se trenutno nalaze u Srbiji, sav profit koji ovde ostvare ne reinvestiraju u Srbiji, već ga iznose. To govori o tome koliko su oni ozbiljni i koliko dugo žele da se zadrže u Srbiji. Oni dolaze ovde da bi ostvarili kratkoročne ciljeve i kratkoročne profite. Sutra će otići u neku drugu zemlju, koja će im ponuditi slične ili bolje uslove.
Ovoj vlasti jeste u interesu da ima jeftinu radnu snagu, da građane pretvori u robove, koji će biti poslušni kako gazdi na radnom mestu, tako i onom političkom. U Srbiji u proseku pogine jedan radnik sedmično, uglavnom zbog loših, nesigurnih uslova rada. Radnici u fabrikama ostavljaju zdravlje, ali nesigurnost zaposlenja ne generiše bilo kakav patriotizam. Predsednik Srbije sada nema vremena za radnike, oni nisu deo sada poželjnog marketinga SNS-a.
Izjava predsednika da je "i 40 sati radnog vremena malo" u skladu je sa stvarnim radnim vremenom srpskih radnika. Sindikati upozoravaju da radnici najčešće provode preko 40 časova nedeljno na poslu, a podaci Eurostata govore da radnici u Srbiji prosečno nedeljno rade 42,1 sat, što je najviše u Evropi, odnosno šest ili sedam sati više od proseka nedeljnih radnih sati u državama Evropske unije.
Prosečna plata, ipak, ne prati dužinu vremena provedenog na radnom mestu.
Komentari 22
ostavi komentar