Društvo i ekonomija

[ Izvor: NIN/Vuk Cvijić ]

24. 11. 2021. 06:00 7

Policija od izvršne vlasti ne može da radi svoj posao

U ispovesti za NIN bivši policajac Zlatko Vulić na konkretnim primerima opisuje kako u stvarnom životu izgleda vladavina prava u Srbiji, kako se zakoni primenjuju selektivno, samo za neke, a ne za sve i zbog čega je, posle skoro dve decenije policijskog staža, dao otkaz MUP-u. I poručuje da je progovorio da bi ohrabrio časne profesionalce u policiji, sudstvu i tužilaštvu da se odupru svim pritiscima i iskušenjima.

Zlatan Vulić, nekadašnji sudija, posle toga i šef Odseka za privredni kriminal Ministarstva unutrašnjih poslova u Pomoravskom okrugu, poslednje četiri godine bavi se advokaturom. Za NIN prvi put javno priča o političkim pritiscima i mešanjima predstavnika izvršne vlasti u neke istrage, zbog čega je on i rešio da 2017. godine napusti policiju. Ispovest za NIN Vulić počinje opisujući kako u stvarnom životu izgleda vladavina prava u Srbiji, kako se zakoni primenjuju selektivno, samo za neke, a ne za sve, a zbog čega je, posle skoro dve decenije policijskog staža, dao otkaz MUP-u:

Imao sam privilegiju da radim sa mnogim divnim i kvalitetnim ljudima u državnoj službi 22 godine. Prvo sam radio u Osnovnom sudu u Despotovcu, u kome sam prošao put od pripravnika do sudije. Spletom životnih okolnosti iz suda sam prešao u policiju 2000. i u MUP-u sam od 2002. do 2017. obavljao poslove šefa Odseka za privredni kriminal u Pomoravskam okrugu. Imao sam rešenje za načelnika kriminala za isti okrug 2003, ali mi to rešenje nije uručeno zbog političkih pritisaka na tadašnjeg načelnika UKP-a Srbije.


U početku mog rada u policiji, Srbija je kao društvo prolazila kroz period neuspelih privatizacija, neuređenog trgovanja ili bolje rečeno šverca akciznih proizvoda, alkohola, duvana, odnosno cigareta, nafte i naftnih derivata. Kako država nije nalazila prava rešenja za te očigledne probleme, osećao sam ličnu odgovornost da preduzmem nešto. Konkretno, želeo sam da identifikujemo one koji najekstremnije krše zakone i da njihovim otkrivanjem pokažemo da to nije društveno prihvatljivo ponašanje. Već kod prvih većih predmeta uočili smo da se centar kriminalne delatnosti uvek nalazio u Beogradu. Mi smo, samo zahvaljujući tome što smo dolazili iz trećeg plana, iz manje sredine, uspevali da dođemo do nekih rezultata i da završimo neke istrage. Moj utisak je da su kolege iz Beograda, koje su se kao i mi bavile borbom protiv privrednog kriminala, bile pod mnogo većom kontrolom i pritiskom. Istina, tada nije postojala zvanična zabrana da se nešto radi.

Istovremeno, svi smo nekako znali da će, ako ljudima iz vrha izvršne vlasti ne bude po volji što se istražuju neki slučajevi, za koje su oni iz ovih ili onih razloga bili zainteresovani, pritisak trpeti šefovi u policiji. Ali, u to vreme se taj pritisak nije prenosio na postupajuće islednike. Samim tim, ni islednici, koji su otkrili nešto što nije bilo po volji establišmenta, nisu trpeli nikakve sankcije.

U sudu sam još na početku naučio od sudije Ruže da nije dobar pravnik, sudija ili istražitelj onaj koji „pakuje“ činjenice i dokaze. U žargonu to su ljudi koji "kockaju predmete". Naučio sam da je osnovni zadatak da se detaljno istraži svaki sumnjivi događaj, da se prikupe sve činjenice i dokazi i da se tek onda primeni merodavno pravo. Ključni razlog za takav raspored postupanja je što vas on štiti da ne upadnete u zamku navodno lakšeg rešavanja nekog predmeta, a u isto vreme pomaže vam da ne podlegnete bilo kakvom pritisku i ne oštetite postulat jednakosti.

Ubistvo novinara Milana Pantića

Sada pokojni Boža Đorđević zamolio me da prihvatim mesto šefa odseka za privredni kriminal. U to vreme bilo je mnogo problema vezanih za privatizaciju Jagodinske pivare, ali i za poslovanje nekih drugih preduzeća. Očito je bilo da su pojedini inspektori podlegli interesima nekih grupa i pojedinaca, a Đorđević je od mene tražio da sve te slučajeve objektivno istražimo. Vaš kolega, novinar Večernjih novosti Milan Pantić ubijen je malo pre nego što sam ja došao u kriminalističku policiju 2002. Taj nerasvetljeni zločin je do danas ostao bruka ne samo za naš jagodinski SUP, već i za MUP Srbije, jer još uvek nije pravosnažno okončan, tako da se ne zna ni ko je ubica, ni ko je bio nalogodavac. MUP Srbije je od prvog dana vodio i kontrolisao istragu ubistva Pantića i diktirao šta i kada da se radi. I policija i pojedini ministri policije su se obrukali, tim pre što su više puta bez potrebe javno iznosili svoje pretpostavke i dileme šta je ubica stvarno hteo, da li je želeo da opomene i uplaši novinara Pantića, ili da ga ubije? Mislim da su u tom ubistvu posrednu ulogu imale i državne bezbednosne strukture.


Takva devijacija srpske policije počela je još 1946, kada je čuvala "ćorave kutije" i nakon rata bez suda eliminisala protivnike režima. Naše bezbednosne službe, nažalost, nisu tu tradiciju prekinule do dana današnjeg. Evo, još uvek se vodi postupak za ubistvo vlasnika i osnivača Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavka Ćuruvije, koji je, po svoj prilici, takođe ubijen uz učešće bezbednosnih službi iz vremena režima Slobodana Miloševića. Bezbednosne službe kao zakoniti deo državnog aparata nikako ne mogu učestvovati u nezakonitom ograničavanju prava i sloboda građanina, a posebno prava na život. Neke interesne grupe primenom nasilja žele da proizvedu određene efekte, a ta praksa primetna je i danas.

Hapšenje kritičara vlasti Srbe zbog lokalnih izbora u Jagodini

Nekoliko događaja učvrstilo je moju nameru da napustim policiju. Tokom 2016, u nekoliko jagodinskih sela održani su dopunski lokalni izbori (24. aprila te godine održani su i vanredni parlamentarni i lokalni izbori, a Republička izborna komisija je donela odluku da se zbog uočenih nepravilnosti glasanje ponovi na 15 biračkih mesta, a na tom spisku su bila i dva biračka mesta u Jagodini – prim. ur.). Tokom ponovljenog glasanja, čovek koji se predstavio kao koordinator SNS-a za taj okrug, u selo Bresije, koje ima stotinak kuća, došao je u pratnji nekoliko vozila beogradskih registarskih tablica. U njima su dovezli neke ljude na glasanje i na taj način izazvali su revolt jednog meštanina, koga svi znaju u Jagodini po nadimku Srba. Srba je tom koordinatoru SNS-a otprilike dobacio nešto u stilu: "Bolje kradem izbore nego vi". O tome šta mu je Srba rekao, koordinator SNS-a je obavestio štab za praćenje izbora u Beogradu, u kome su bili najviši predstavnici MUP-a i republičkog tužilaštva. Iz štaba je stigao nalog da se ta prijava proveri i procesuira.

Od štaba za te dopunske izbore u policijskoj upravi Jagodina, koju su činili tadašnji načelnik Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Dejan Kovačević i rukovodioci policijske uprave Jagodina, dobio sam nalog da se taj slučaj istraži i da se obezbede dokazi radi podnošenja prijave. U dogovoru sa tužilaštvom sve smo proverili, a postupajući zamenik tužioca se složio sa nama da tu nema elemenata nekog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti. Sa zamenikom tužioca otišao sam u štab u Jagodini, gde smo referisali o tome. Iako je naš zaključak bio da nema krivičnog dela, rečeno nam je da Srba mora da bude uhapšen, jer je to "direktiva iz glavnog štaba u Beogradu". Tražio sam da se glavni štab informiše o svim rezultatima provere i da im se predoči da nema dokaza. Smatrao sam da bi se pokretanjem postupka napra vila veća šteta, ne samo svim institucijama, već i političkoj stranci na vlasti. Međutim, načelnik SBPOK-a Dejan Kovačević mi je rekao da neće da zove glavni štab i da ih informiše o promenjenim okolnostima. Tražio sam da ja zovem i preuzmem na sebe negativne posledice, ali mi to nije dozvoljeno. Rečeno mi je da će nadležni zamenik tužioca da dobije uputstva od svog nadređenog šta dalje da radi, a da je policija dužna da postupa po nalogu tužilaštva. Kako je rečeno, tako je i bilo.


Tužilac je odredio zadržavanje Srbe. Izašao sam utučen saznanjem da je došlo vreme, kakvo nije bilo ranije, da rukovodioci budu bez bilo kakvog integriteta i da nemaju petlje da pretpostavljenima saopšte istinu. Krenuo sam biciklom kroz Jagodinu i sreo sam ljude iz suda i popričao sa njima. Rekao sam im da će im biti priveden Srba i da dobro pogledaju predmet, jer tu po mom mišljenju nema ničega. Nadležni sudija mu je, ipak, odredio pritvor. Kasnije je Srba oslobođen svake odgovornosti, a uspeo je i da naplati odštetu zbog neosnovanog lišavanja slobode. Treba li da posebno naglašavam da mu je odšteta, kao i u svim takvim slučajevima, isplaćena iz budžeta, koji pune svi građani Srbije.

Opstrukcije u istrazi korupcije u javnom preduzeću Resavica

Moja odluka o napuštanju policije je postepeno sazrevala, jer sam imao sličan osećaj kao i pre akcije Sablja da su kriminalci postali jači od države. Iz ko sve zna kakvih razloga nije bilo načina da se važni predmeti procesuiraju na pravi način. Zato i ne čudi što počinioci mnogih ubistava i drugih teških krivičnih dela nisu otkriveni. U to vreme radili smo na kontroli poslovanja javnog preduzeća Resavica, u kome smo pre toga ispitivali neke manje predmete. Na kraju istrage uhapsili smo tadašnjeg generalnog direktora Vladana Miloševića, koji je bio i član Glavnog odbora SNS-a. Nažalost, iako smo celom slučaju pristupili sa velikim entuzijazmom, na kraju smo morali da progutamo gorku pilulu, jer smo izmanipulisani na jedan vrlo čudan način. Šef iz MUP-a, koji je pratio realizaciju predmeta, na sam dan hapšenja stalno nas je požurivao da se sve što pre uradi. Rekao sam mu da ne mogu da utičem na trenutak primanja mita, što je trebalo da bude ključni dokaz u celom postupku, jer su novčanice bile popisane po naredbi suda. Jednog momenta taj nadređeni rekao mi je da samo zbog našeg kašnjenja čekaju ekipe u Nišu i Novom Sadu.

Nije mi bilo jasno šta se tu radi i kakve to veze ima sa našom akcijom. Kada je direktor Resavice primio mito mi smo nastavili sa procedurom, uhapsili smo ga, ali nam je naloženo da o tome nikako nikoga ne obaveštavamo. Naročito ne medije, jer će o tome javnost zvanično saopštenjem obavestiti MUP. Saopštenje MUP-a je, međutim, izdato tek sutradan, jer su ekipe iz Niša i Novog Sada, koje su navodno nas čekale, uhapsile još neke ljude, od kojih su pojedini bili članovi SPS-a i DS-a. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović je onda obavestio javnost da je i taj slučaj dokaz da niko nije zaštićen, jer su uhapšeni članovi tri stranke (Stefanović je 27. januara 2015. saopštio da su u nekoliko odvojenih akcija zbog zloupotrebe službenog položaja ili primanja mita uhapšeni član GO SNS i generalni direktor Javnog preduzeća Podzemna eksploatacija rudnika Resavica Vladan Milošević, član Predsedništva DS i nekadašnji predsednik Opštine Novi Bečej Milivoje Vrebalov, bivši direktor Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine Momčilo Milojević, bivši direktor Jugoistoka i predsednik Okružnog odbora SPS-a Igor Novaković… - prim. ur.).


Tako je u drugi plan potisnuta činjenica da je generalni direktor Resavice bio i član Glavnog odbora SNS-a. I generalni i finansijski direktor Resavice u međuvremenu su, na osnovu dokaza iz naše istrage, pravosnažno osuđeni na višegodišnje kazne zatvora, ali ih, kako sam čuo, nikada nisu izdržavali, jer su uz pomoć nekih ljudi koje su ranije zadužili, pobegli na Kosovo. S druge strane, ne znam da li su predmeti protiv drugih, koji su tada uhapšeni, a bili su članovi SPS-a i DS-a, ikada završeni. Da ironija bude veća, taj predmet hapšenja zbog primanja mita ključnih ljudi jednog od najvećih javnih preduzeća u Srbiji relativno skoro tužilaštvo je prezentovalo kao uspešan rezultat države u borbi protiv korupcije u okviru pretpristupnih pregovora Srbije za članstvo u EU. Nije to nikakav uspeh s obzirom na razmere i prisutnost korupcije u Srbiji. Uz to, nikada srpska policija nije uhapsila, a pravosudni organi osudili nekog od ljudi iz vrha državne hijerarhije, kao što je Hrvatska to uradila sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom. U Resavici korupcija nije suzbijena hapšenjem dva ključna čoveka. Mi smo i nakon toga nastavili da istražujemo sumnjive poslove i napravili smo nacrte krivičnih prijava o utvrđenim nezakonitostima u Resavici.

Međutim, MUP je uveo pravilo da se značajniji predmeti realizuju u posebnim akcijama, pa su nam govorili da će to biti realizovano po posebnom planu koji oni prave. Do mog odlaska iz MUP-a nijedan od tih predmeta nije bio realizovan. Na stranu što takva uputstva nisu bila u skladu ni sa zakonima. Zakonik o krivičnom postupku ne poznaje prethodnu saglasnost Biroa za koordinaciju službi bezbednosti, niti realizaciju predmeta u posebnim akcijama. Mislim da takve posebne akcije imaju samo propagandni efekat da se preduzimaju mere na suzbijanju korupcije.

Greška Dijane Hrkalović ili cena poznanstva sa pogrešnim Sašom Jankovićem

U sklopu te istrage, proveravali smo poslovanje Resavice i sa nekim privatnim firmama, čiji su se vlasnici predstavljali da su jako bliski sa ljudima iz vrha aktuelne vlasti. Vremenom smo počeli da trpimo sve veće neformalne pritiske, a počele su da stižu i anonimne krivične prijave protiv nas policajaca i tužilaca, uz osnovnu zamerku da navodno nećemo da istražujemo korupciju bivše vlasti pre 2012, već se bavimo samo nezakonitim radnjama iz sadašnjeg perioda. To nisu smešne, već glupe optužbe. Uostalom, dokazi za primanje i davanje mita kao najvažnijeg dela korupcije jedino se mogu obezbediti u realnom vremenu, u trenutku primopredaje novca.


Jedan kolega iz sedišta MUP-a obavestio me da je na jednoj od tih anonimnih prijava Dijana Hrkalović zaokružila moje ime određenom bojom, što je po njegovom mišljenju trebalo da sugeriše da sam neposlušan i da ću završiti u vatrogasnoj jedinici. U prijavi mi se na teret stavljalo da sam u dobrim odnosima sa Sašom Jankovićem. Mislili su verovatno na nekadašnjeg zaštitnika građana Sašu Jankovića, koga nikad u životu nisam upoznao. Nikada se nisam s njim ni video, niti pričao. Jedino sam znao čoveka iz Despotovca sa istim imenom i prezimenom, koji je pritom bio jedan od viđenijih članova lokalnog SNS-a. Sa njim sam, inače, sarađivao prilikom obrade predmeta kada su uhapšeni članovi DS-a koji su hteli da kupe neke odbornike iz SNS-a. Razmišljao sam, ako visoki funkcioner MUP-a, što je Dijana Hrkalović tada bila, ne može da oceni navode i olako izvodi pogrešne zaključke, onda meni stvarno nije mesto u takvoj policiji.

Kap koja je prelila čašu

Istraživali smo i jedan slučaj u koji su bili uključeni i neki stranci. Kada smo MUP-u dostavili izveštaj o prikupljenim činjenicama i dokaze koji su ukazivali na postojanje krivičnog dela, u vrlo kratkom roku su ta lica, čije smo poslovanje istraživali, ispravila tu nezakonitost na koju smo ukazali u našem izveštaju. Svi koji smo bili angažovani na tom slučaju zaključili smo da je neko osumnjičenom dojavio detalje iz našeg izveštaja. Posle toga, rekao sam na sastanku sa kolegama da ovako ne može više da se radi i da ću da dam otkaz. Kolege iz Odseka, sa kojima sam radio taj predmet, rekli su da će i oni da daju otkaz. Kao stariji i nadređeni, rekao sam im da su ceo život radili u policiji i da ne znaju ništa drugo da rade, a ja imam pravosudni ispit i mogu da idem gde hoću. Odmah sam položio advokatski ispit, oktobra 2017. dao sam otkaz i ubrzo sam se upisao u Advokatsku komoru.


Moj motiv da vam sve ovo ispričam je da to bude opomena nosiocima izvršne vlasti kojima bi trebalo da bude čast da rade za narod, da se za svaku ozbiljniju funkciju u državnom činovničkom aparatu može postaviti samo čovek koji ima pre svega poštene namere i poseduje odgovarajuća znanja i veštine. A pre svega mora da ima lični integritet da bi mogao da se odupre svakom nedozvoljenom pritisku raznih interesnih grupa ili nadređenog i da odbije svaku mogućnost delovanja koje nije u okviru zakona. Želim da ohrabrim časne profesionalce u svim državnim institucijama, policiji, sudstvu, tužilaštvu i drugim službama. Njihova je dužnost da odole svim iskušenjima. Mi se još nalazimo u stanju preraspodele društvenog bogatstva, kada mnogi ljudi ne izdrže iskušenje već uđu u borbu za ta bogatstva sa pozicije vlasti. To sve pokazuje nedostatak vere u čestitost najvećeg broja ljudi u državnim institucijama koji bi bez pritiska doneli najbolje odluke za građane.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 7

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati