Društvo i ekonomija
04. 03. 2020. 19:25 0
"Bori se, narode, za slobodu! Ne daj se zlikovcima u ruke!"
Koliko se danas lako odričemo predaka i koliko lako se odričemo zemlje, imena i porekla, samo govori, ili da istoriju ne poštujemo dovoljno, ili da nas ona uopšte ne zanima. "Ja nisam izdajica svoga roda!" I ne, nije to rekao neki dvometraš, rogobatan, neustrašivi ratnik. Ne, to je prilikom vešanja od strane nacista, dok je stala u odbranu nejači, naroda i svoje zemlje, rekla hrabra 17-godišnja partizanka Lepa Radić.
Ovo je priča o hrabroj devojci, koja je preživela ustaški zatvor, smrt oca, brata i strica, branila svoj narod i prkosila okupatoru do poslednjeg daha.
Lepa Radić je rođena 19. decembra 1925. godine u selu Gašnica, kod Gradiške, niti Lepa, niti njeni roditelji, niti iko u tadašnjoj državi nije mogao da pretpostavi da će ta devojčica, životom braniti otadžbinu i saborce i da će 20. decembra 26 godina kasnije (1951) postati narodni heroj.
U Gradiški je završila zanatsku školu. Još tada se isticala čitanjem naprednih knjiga, razboritošću i marljivošću. Ličnost je formirala pod jakim uticajem strica Vladete Radića, od kojeg 1941. godine, neposredno posle aprilskih događaja saznaje za pripreme ustanaka, pa je pomagala u skrivanju prikupljenog oružja. U vreme prve ofanzive na ustanike Kozare, novembra iste godine, ustaše su uhapsile Lepu i pojedine članove njene porodice. U kozarskoj ofanzivi su joj poginuli otac Sveto, 15-ogodišnji brat Milan, i stric. Dvadeset dana maltretiranja Lepa je preživela u ustaškom zatvoru.
Posle izlaska iz zatvora, 23. decembra 1941, zajedno sa sestrom Darom, Lepa je postala borac 7. partizanske čete 2. krajiškog odreda. Budući da se pokazala kao neko ko ima izuzetan osećaj za rad sa omladinom, krajem 1942. KPJ odlučuje da Lepa bude poslata kao politički radnik na područje Podgrmeča. U novoj sredini izvanredno se snašla i ubrzo postala član opštinskog komiteta KPJ u Srednjem Duboviku. Bila je neumorna u radu, organizovala seoske konferencije mladih, često i sama istupala pred mnogo starijim ljudima. Držala je inspirativne govore.
Išla je i kao borac u akcije. U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, februara 1943. godine bila je zadužena za prenos ranjenika i organizaciju zbega u Grmeču.
Partizane je napala nemačka 7. SS divizija "Princ Eugen". Zbeg je bio opkoljen. Na Nemce je ispucala sve metke iz svog oružja. Borila se do poslednjeg metka hvatajući se u koštac sa Nemcima. Oni su je savladali udarcima kundaka i vezali. Iako je bila vezana, obraćala se zbegu da nema predaje i da ne prestaje da se bori.
O njenoj veličini govore i poslednji trenuci koje je provela u životu. Dok su je Nemci vodili na vešanje uzvikivala je: "Bori se, narode, za svoju slobodu! Ne daj se zlikovcima u ruke! Mene neka ubiju, imaće ko da me osveti!"
Na samom gubilištu, posle trodnevnog mučenja i maltretiranja, ponudili su joj pomilovanje u zamenu za to da kaže ko su među zarobljenima rukovodioci. Lepa je ponosno odgovorila: "Ja nisam izdajnik svoga naroda. Oni će se sami otkriti kada budu uništavali zlikovce kao što ste vi!".
Bile su to njene poslednje reči. Imala je svega 17 godina kada je obešena. SS pukovnik Šmithuber je, 11. februara 1943. godine, dobio od svojih potčinjenih izveštaj o egzekuciji: "Banditkinja, obešena u Bosanskoj Krupi, pokazala neviđeni inat".
Lepa Radić je bila najmlađi narodni heroj iz Potkozarja.
Komentari 0
ostavi komentar