Košarka
20. 02. 2024. 15:29 1
Opačić: Danas se otimanje proglašava uspehom, sebičnost samopoštovanjem i pohlepa ambicijom
Milan Opačić je član FIBA WABC (World Association Basketball Coaches) Executive committee od 2019. Na BSU (Beijing Sport University) je gostujući profesor. Svoju profesionalnu pažnju najviše usmerava na FIBA Akademiju u Pekingu, gde trenutno radi, a takođe povremeno obavlja i posao gostujućeg profesora na Peking Sport Univerzitetu. Ovo ujedno znači da sa ponosom pamti sportske događaje u kojima je i sam učestvovao. Osvajanje Prvenstva Indije sa reprezentacijom Tamil Nadu - bio je prvi strani trener koji je to postigao!
Sa početka karijere su Milanu Opačiću, u pamćenju ostale četiri godine, u kojima se, sa timom Užička Republika, uspešno penjao kroz četiri ranga takmičenja. To je klub je u kome su stasali Mića Berić, Ognjen Stojaković, Vlada Jeftović...
Osim košarke, voli filmove, dobru knjigu i laganu muziku. A nedostaje mu porodica, najviše zagrljaj i poljupci unuke Save.
Koliko je, u današnje vreme, važno biti human?
"Sada više nego ikada. Jer ono čega je sve manje, treba nadoknaditi."
Šta najčešće nekog motiviše da bude plemenit?
"Duša koja ima potrebu i vaspitanje koje stvara obavezu. A pre svega iskrenost prema sebi, ne valja misliti da si plemenit ako to nisi. Posebno u ovim vremenima, kada je hvaljenje dobrotom sakrivanje podlosti."
Da li nas tempo života primorava da gledamo samo na sebe i svoje interese?
"Da je samo tempo, lako bi se pronalazile prilike da se uspori. Više je reč o standardima novog vremena koji sve više dolaze do izražaja, po kojima se otimanje proglašava uspehom, sebičnost samopoštovanjem i pohlepa ambicijom. A onaj ko te standarde ne prihvata, naći će načina da tempo života prilagodi saosećanju i uviđavnosti. Nestizanje je površno i bahato opravdanje za neobraćanje pažnje."
Kojim dobrotvornim akcijama se najradije odazivate, koncertima, predstavama, utakmicama, slanjem humanitarnih SMS poruka?
"Svaki način da se pomogne za mene je podjednako dobar. Stoga nemam evidenciju onih načina koji su u većini, ravnam se po tome kakva je prilika i šta ja u njoj mogu da uradim. Dakle, najradije se odazivam svemu."
Da li kulturni, sportski, prosvetni, novinarski poslenici imaju posebnu odgovornost u podizanju svesti, o potrebi, za dobrotvornim radom?
"Svako kome je reč jače oružje nego drugima treba tu reč da upotrebljava u dobre svrhe. A i svako ko može lakše da ubedi druge zahvaljujući svom javnom položaju, dužan je da taj položaj upotrebi za dobro. Pozivati ljude da pomažu drugim ljudima je možda najveće dobro i dužni smo da o njemu govorimo i da na to dobro nagovaramo. Svi, a najvidljiviji najviše."
Komentari 1
ostavi komentar