Fudbal
30. 11. 2019. 08:29 0
Karantin - kazna ili nagrada? Kako su fudbaleri nekada podnosili IZOLACIJU
Nekome prija da se odvoji od brzog sveta nakratko, a nekome nikako. Evidentno je da se kroz vreme navike fudbalera menjaju munjevito, a posebno kada se radi o spoljnjem uticaju. Ipak, sve nekako deluje da je ranije bilo zdravije i normalnije.
Novo vreme, doba tehnologije, udaljilo je ljude tako da su nam "lajkovi" i "šerovi" način komunikacije i da tako prenosimo emociju koja se nekada oči u oči, svakodnevno i najiskrenije iskazivala. I to je tužno.
Zbog toga je, složiće se tradicionalniji ljudi (da ne kažemo matorci), karantin u svetu fudbala bio i ostao sjajna stvar koja urazumi i spusti na zemlju igrača, posebno u 21. veku kada su svi na ceni i pare pršte na sve strane.
Ipak, taj karantin danas nije što je nekada bio. Ne samo što nije bilo mobilnih, Instagrama, Fejsbuka, Tvitera i vežbanja palčeva dok vam se očne jabučice ne osuše, već je opet, druženje bilo druženje, onako kako treba.
Treneri uglavnom karantin sazovu kada je u pitanju neki veoma važan meč ili ponekad čak i kazna nakon lošeg izdanja.
Eto koliko se promenio sistem kada je čak i disciplinska mera karantin, kako bi se fudbaleri odvojili od svakodnevnih, zaista nezdravih navika poput slušanja tračeva, kuckanja na mobilnom i sve ono što se svakako podrazumeva i što je poznato.
Davne 1976. godine, mišljenja u staroj Jugi su bila podeljena. Neki su voleli karantin, neki ga smatrali bespotrebnim jer su te iste stvari radili podjednako dobro kod kuće.
Kako bismo vam bliže objasnili o čemu se radi, za početak izjava Zorana Filipovića, tada igrača Crvene zvezde, a kasnije i trenera kluba sa "Marakane".
- Odvojeni smo karantinom od spoljnih zbivanja, pretežno mislimo na obaveze u igri koja nam predstoji. Međutim, teško je iskoristiti racionalno baš sve vreme u karantinu. Evo, jedan moj karantinski dan ovako izgleda:
- Ustanem, obično, oko 8-8,30, doručkujem oko 9 časova, a zatim nastaje ... zavitlavanje. Nešto se pročita, uglavnom sportska štampa, a ako je neko "na tapetu" - teško njemu. Sve zavisi šta je ko od novinara napisao - dobro ili loše. Ako se radi o nekoj pohvali, onda - "srećnik" plaća turu... šta ko hoće da popije. Pre ručka neko uči, neko piše pisma, a ja najradije čitam neku lepu knjigu. Ponekad pokušam i da učim - za ispit na fakultetu, ali mi taj "posao" bolje ide kod kuće. Ručamo, po dogovoru, između 13 i 14 časova, posle čega malo prošetam oko hotela, a zatim... opet u krevet. Ja volim duže da odspavam posle podne, a kada se rasanim popijem sok ili kafu. Potom, rado gledam dobar televizijski program - mada oko 18 časova nema još zabavnih "tački" - ili slušam muziku. - poprilično je dobro dočarao Filipović "kazneni" period te 1976. godine.
Vukadin Lalović iz Olimpije, imao je uslovno rečeno težak period.
- I ja sam od onih koji karantin ne podnose baš lako, kojima je, često, dosadno da rade jedno te isto. Stalno iznad novina, šah-table, karata. Oni koji puše - utroše više cigareta u karantinu, a i više se pojede. Malo-malo, pa kafa, sendvič, sok... a, bogami, popije se i nešto žestoko. Pokušavaju, mnogi, da uče, ali im, očigledno, ne ide najbolje! - rekao je Lalović za čuveni "Tempo".
Tadašnji savezni selektor Ante Mladinić voleo je da koriguje fudbalere i da ih spremi maksimalno za izazove, bez izuzetaka.
- Znam da je karantin dosadan većini reprezentativaca, i fudbalera uopšte, ali je ipak to način koji obezbeđuje direktan i stalan uvid u formu, raspoloženje, zdravstveno stanje, motivisanost, itd. Mislim da karantin manje opterećuje one koji su po prirodi stabilniji, umereniji, od onih eksplozivnih i - neoženjenih. Međutim, zasad je ipak neophodan za sve, svaka podela na one kojima jeste ili nije potreban karantin - iluzorna je! Kažem zasad, jer naši profesionalci, pa i reprezentativci, nisu još dostigli "fazu" koja bi mogla da ih oslobodi karantina. Ima zaista mnogo razloga koji idu u prilog karantinu, pogotovo što mi vrlo malo vremena koristimo za zajedničke pripreme državnog tima - govorio je popularni "Biće".
Opet, danas je drugačije, jer je u vreme dok je nosio dres Real Madrida, Kristijano Ronaldo mogao komotno da odbije naredbu i ode sa devojkom na Ibicu.
Trener Partizana Savo Milošević na svoj način objasnio je kako funkcioniše karantin kod crno-belih, jer se povela priča o tome da je fudbalerima zabranjeno da imaju seksualne odnose.
- Što se tiče seksualnih odnosa, postoji veliki broj trenera koji to čak i dozvoljavaju, ali naravno, ne kada je u pitanju dan pred utakmicu. Kad su ovako duži periodi u roku od 4-5 ili više dana, tada dozvoljavaju, normalno. Sve je to stvar odluke, ništa to ne može da šteti. Više mi je poslužila moja upornost i trud, nego talenat. Bilo je odricanja, žrtvi i to mogu u svoje ime da kažem - ispričao je Savo.
Sve u svoje vreme, reklo bi se. Ali je neminovno da je karantin nekada bio mnogo lepša i kvalitetnija stvar za igrače, jer su "ovi današnji mnogo razmaženiji" zbog toga što im je sve dostupno.
Komentari 0
ostavi komentar