Slobodno vreme
06. 05. 2026. 10:50 0
Da li ste čuli za Nanu? Terapijski krzneni prijatelj koji je mnogoj deci promenio život
U svetu medicine, gde su beli mantili i strogi protokoli često prva vrsta pomoći, postoji i jedna drugačija vrsta terapije. Ona je tiha, topla i bezuslovna. Nju u Srbiji predstavlja Nana, labradorka čija uloga prevazilazi sve što biste očekivali od jednog psa.
Nana nije običan kućni ljubimac. Ona je terapijski pas, obučena da pomaže deci sa različitim razvojnim poteškoćama, od problema sa motorikom i govorom do stanja poput autizma ili ADHD-a.
Njeno „radno mesto“ nije dvorište, već prostor u kome se dešavaju mali, ali životno važni pomaci. Jedan od takvih primera je dečak Luka.
Pre susreta sa Nanom i terapeutkinjom, suočavao se sa izazovima u kretanju i komunikaciji. Danas, zahvaljujući njihovom zajedničkom radu, uspeo je da propuzi, razvije osnovne motoričke veštine i izgovori prve reči. Za njegovu porodicu, to nisu mali koraci, već prekretnice.
Slična priča dolazi i od dečaka sa cerebralnom paralizom, koji pre terapije nije mogao samostalno da hoda. Kroz druženje sa Nanom, razvio je pažnju, koncentraciju i sposobnost da prati instrukcije, što mu je omogućilo veću kontrolu pokreta i sigurniji hod.
Stručnjaci ističu da prisustvo terapijskih pasa može imati merljive fiziološke efekte poput smanjenja nivoa stresa i hormona kortizola. Ipak, ono što ovu vrstu terapije čini posebnom jeste pristup bez pritiska. Pas ne postavlja ciljeve, ne meri napredak i ne pravi razliku među decom. Upravo u toj jednostavnosti leži njegova snaga.
Deca u kontaktu sa psom često pokazuju veću opuštenost, otvorenost i motivaciju za interakciju. Bez osećaja procene ili očekivanja, lakše se upuštaju u aktivnosti koje su im ranije predstavljale izazov. Ta spontana veza neretko postaje ključni pokretač razvoja.
Iako je ovakva praksa u svetu već široko prihvaćena, u Srbiji je terapija uz pomoć pasa još uvek nedovoljno prepoznata. U mnogim evropskim zemljama, kao i u bolnicama u Sjedinjenim Američkim Državama, terapijski psi su deo zvaničnih programa lečenja i rehabilitacije dece.
Upravo zbog toga, mnogi stručnjaci i roditelji veruju da je vreme da se i u Srbiji prepozna potencijal terapijskih pasa i omogući im šira primena u bolnicama, školama i rehabilitacionim centrima.
Jer ponekad, najveća podrška ne dolazi iz reči ili lekova, već iz jednog pogleda, mahanja repom i bezuslovne ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat.
Komentari 0
ostavi komentar