Slobodno vreme
13. 04. 2026. 15:20 0
Bajfordova šuma – zelena oaza Beograda koja čuva dah prirode
Dok beton neumoljivo osvaja gradski prostor, na Voždovcu i dalje postoji mesto gde priroda ne popušta, već vodi glavnu reč. Bajfordova šuma (nekadašnja Banjička) nije samo park, već živi ekosistem koji spaja bogatu prošlost, izuzetnu biodiverzitet i nasleđe jednog izuzetnog čoveka.
Nekada je ovaj prostor bio deo prostranih hrastovih šuma koje su prekrivale Balkan, a u određenim periodima služio je i kao kraljevsko lovište. Danas je to utočište za više od 70 vrsta ptica, broj koji bi mogao da parira i mnogo većim svetskim gradovima. Upravo zato Bajfordova šuma s pravom nosi epitet „pluća Beograda“, mesto gde se razlika u vazduhu oseti već pri prvom koraku iz gradske vreve u hladovinu drveća.
Ime šume posvećeno je Timothy John Byford, Britancu koji je postao jedan od najvoljenijih Beograđana. Rođen u engleskom Solsberiju, u Srbiju je došao sedamdesetih godina prošlog veka, donoseći sa sobom iskustvo rada na BBC. Ovde je stvorio kultne dečje emisije poput „Nevena“, „Poletarca“ i „Babino unuče“, koje su obeležile odrastanje generacija.
Ipak, njegov doprinos ne završava se na televiziji. Kao strastveni ljubitelj prirode i posvećeni ornitolog, Bajford je decenijama proučavao život ptica u ovoj šumi. Beležio je njihovo ponašanje, pratio gnezda i ukazivao na značaj očuvanja ovog prostora. Njegova upornost i posvećenost rezultirale su time da šuma dobije status zaštićenog prirodnog dobra. Da nije bilo njegove borbe, danas bi se na ovom mestu možda uzdizali novi stambeni blokovi umesto krošnji drveća.
Ono što Bajfordovu šumu izdvaja od drugih beogradskih parkova jeste njen autentični, „divlji“ karakter. Staze nisu strogo uređene, prirodni procesi se ne remete, a opalo lišće ostaje gde je palo, hraneći tlo i održavajući ravnotežu ekosistema. To je prostor gde se susreću rekreativci, vlasnici pasa i porodice sa decom, svi u potrazi za predahom od gradske svakodnevice.
Ova šuma nije samo mesto za odmor, ona je prirodni filter koji ublažava zagađenje, buku i vetar na jugu grada. Šetnja kroz nju, uz zvuke ptica i šuštanje lišća, ima gotovo terapeutski efekat, pružajući neophodan mir i reset nakon napornog dana.
Kada sledeći put budete prolazili ovim delom grada, zastanite i zakoračite među stabla. U tišini Bajfordove šume i dalje živi duh čoveka koji ju je voleo i sačuvao, kao podsetnik koliko je važno čuvati ono što nam priroda daruje.
Komentari 0
ostavi komentar