Odigrao je samo jednu glavnu ulogu, a ceo život ga odbijali reditelji: Sudbina našeg legendarnog glumca

Rođen u Kruševcu 7. aprila 1934. godine, Taško Načić je svojim raskošnim talentom brzo osvojio scenu matičnog pozorišta "Atelje 212", gde se proslavio u predstavama poput "Radovana III", "Kralja Ibija" i "Čuda u Šarganu". 

Svi ga pamte i kao čuvenog lovca u filmu "Ko to tamo peva", ali put do filmskih glavnih uloga bio mu je gotovo potpuno zatvoren.

"Prokletstvo" visine i specifičnog izgleda

Kako su mediji pisali, glavni problem u njegovoj karijeri bila je njegova fizička pojava. Sa neverovatnih 192 centimetra visine, Taško često nije mogao da se uklopi u standardne kalupe likova. Reditelji mu zbog toga nisu davali glavne uloge, ili su za njega pronalazili neke druge, sporedne zadatke.

I sam glumac je bio svestan surovosti svog poziva, pa je u jednom od retkih intervjua početkom devedesetih iskreno priznao:

"Svestan sam da, zbog svoje spoljašnjosti, ne mogu da igram ljubavnike niti heroje. Potpuno sam siguran da nikada neću biti Hamlet". Ipak, dodao je da vezivanje isključivo za spoljašnji izgled "ide na prvu loptu", i da je najvažnije ono što glumac može da donese iznutra.

Uloga koja je pisana samo za njega

Jedina glavna uloga koju je Taško ostavio iza sebe jeste lik infantilnog prodavca karanfila, Pere Mitića, u kultnom filmu "Davitelj protiv davitelja". Ovaj (anti)heroj ušao je u anale naše kinematografije, a scenario je napisan sa jasnom idejom da upravo Taško mora da ga igra.

Koliko je bio nezamenljiv u ovoj ulozi svedoče i reči reditelja Slobodana Šijana. Kada je Tašku dao scenario na čitanje i pitao ga da li mu se sviđa, glumac je odgovorio da je izuzetan. Šijan mu je tada uzdahnuo i rekao: "Znaš, da ga nisi prihvatio, ne bih ga ni radio".

Taško Načić preminuo je u 58. godini, ali je i sa "samo jednom" glavnom ulogom uspeo da obezbedi sebi mesto u večnosti domaće umetnosti.